Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Restoran Eneko nalazi u, za hrvatske pojmove, velikoj vinariji Gorka Izagirre u prostorima koje je nekad zauzimao restoran Azurmendi chefa Eneka Atxa. Chef Atxa je sa Azurmendijem ušao u gastronomsku povijest kao jedan od najmlađih osvajača tri Michelinove zvjezdice. Azurmendi se u međuvremenu preselio desetak metara uzbrdo u prekrasni stakleni objekt s vrtom i institutom za istraživanje, dok je bivši prostor chef Atxa pretvorio u ležerniji fine dining restoran kojim se predstavlja lokalna baskijska kuhinja.
Enekov koncept se, pak, proširio na dva restorana u Japanu, kao i nekoliko restorana po Španjolskoj. Originalni Eneko ima i jednu Michelinovu zvjezdicu za koju, međutim, nismo sigurni da u potpunosti zaslužuje. U Eneko smo došli kao dio veće grupe od tridesetak gostiju. Restoran je radio samo za nas, pa ocjena ocjena servisa i atmosfere ne mora biti realna. No nekoliko se gostiju u našoj grupi, među kojima su bili i vodeći hrvatski chefovi, požalilo da je servis hladan i da mu nedostaje gostoprimstva.
Jelovnik koji je osmislio Eneko Axta je dobar, ali prilično opterećen jelima s viškom masnoća, umacima koji nisu na razini reputacije velikog chefa i majonezama koje nisu imale previše smisla. Jelovnik počinje prekrasnim pecivom s maslacem, dok se nastavlja s nekoliko pozdrava iz kuhinje od kojih je tartar od tune bio dobar, ali ne više od toga, dok je puding od foie gras s narančom bio izvanredan i jedno od najboljih jela s jelovnika.
Zatim su stizala veća jela. Enekova rekreacija rižota s repom umjesto riže, baskijskim idiazabal sirom i Joselito pršutom dijeluje simpatično, ali mu je nedostajao snažniji okusni moment za više ocjene. Gljive u obliku špageta s češnjakom jedno su od jela kojemu je kronično nedostajala kiselina, zbog viška teških zagasitih okusa.
Gotovo identična stvar se ponavlja i u sljedeća dva jela, žumanjku sa žitaricama i osliću u tempuri. Iako je tempura bila tehnički dobra, nijedan segment na tanjuru nije bio osvježavajuć, pa je težak osjećaj prevladavao i nakon večere. Umaci u jelima s oslićem, kao i glavnom jelu, nisu bili elegantni već pomalo želatinozni. Glavno jelo, koje se sastoji od goveđeg repa, duxellesa i cvjetače s pil pil umakom je bilo ukusno i dobro, ali ga je kompromitirao slabašni umak.
Deserti su potvrdili pomalo monotoni ton menija. Glavni desert je bila izvedba raznih tekstura tamne čokolade, dok su petit foursi bili konfekcijski. Nasuprot svim ovim kritikama, Eneko nije loš restoran, već smo jednostavno imali veća očekivanja s obzirom na reputaciju koju nose Azurmendi i chef Eneko Atxa. Eneko u nekim trenucima više naliči na restoran a preporukom nego zvjezdicom, a moramo i priznati da ga neki hrvatski restorani nadmašuju u okusima i izvedbi. Ipak, jelovnik stoji 89 eura, po čemu je Eneko jedan od jeftinijih Michelinovih restorana u kojima smo bili zadnjih nekoliko godina.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
