Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Ljubljanski restorani, makar za vrijeme mojih studenskih dana u Ljubljani, mučili su se da se napune vikendom. Razlog je jednostavan. Većina stanovnika Ljubljane u subotu i nedjelju ide u prirodu izvan grada napuniti baterije. Zato se uostalom najbolje stvari u slovenskoj gastronomiji događaju izvan Ljubljane, koja je ove godine izgubila i svoju zadnju Michelinovu zvjezdicu. Još bi jedan razlog bio što ljubljanski restorani nisu baš najbolji, uz svega nekoliko izuzetaka.
Na povratku iz prekrasnog Bohinja, htjeli smo stati u Ljubljani na brzinsku večeru. Pa smo pogledali stranicu relativno novog bistroa Georgie koji prima rezervacije preko interneta. Jedini slobodan termin bio je u 16:30. Ostalo je bilo bukirano, što nas je ugodno iznenadilo. I zaista kad smo došli u Georgie, koji se nalazi relativno blizu restorana JB, već je nekoliko parova jelo, a do kraja našeg kasnog ručka napunio se gotovo cijeli restoran.
Georgie chefa Gregora Jelnikara, moderni je bistro s Michelinovom preporukom, koji priprema zabavna i veoma slasna jela. Jelnikar, jedan od rijetkih chefova s drugim stupnjem WSET-a, prije Georgieja je radio u bistrou Monstera Bine Volčića. Drugi Georgijev adut je vrlo dobra atmosfera. Muzika je dobra, osoblje je mlado i profesionalno, a uređenje podsjeća na skandinavske bistroe. Stoga nije čudno što je Georgie popularan.
Naš je kasni ručak počeo je s torticom od pohanih kozica, stracciatelle i čili ulja. Jedini nepotrebni dodatak bila je ikra pastrve koja je više bila ukras nego što je unaprijedila okus jela. Probali smo i BioSingove salame od jelena i medvjeda koje naručujemo uvijek i svugdje jer su fantastične. Najbolji dio predjela ipak je bila jednostavna repa u cacio e pepe formi. Georgie je repu narezao kao špagete i efektno skinuo teksturu al dente tjestenine, dok je umak od sira Jamar, četiri vrste papra i koricom limuna bio odličan i cijelo jelo pretvorio u interesantnu igru tekstura, kiselina i lijepe začinjenosti.
Glavna jela su bila još bolja. Janjeći kebab s pečenim paprikama, romesco umakom i ajvarom jelo je zbog kojeg bi se uvijek vraćali u Georgie. Janjetina je bila meka i vrhunski pripremljena, romesco instantno zavodljiv, a cijelo jelo je podigao ukiseljeni luk. Izvrsno malo jelo. Problem je u tome što je premalo. Cijena od 28 eura, pak čini ipak previsoka za jelo bez ozbiljnog priloga i sa samo dva kebaba.
Svinjetina iz Krškog je zato ozbiljno jelo. Suho odležana svinjetina je bila pečena u sekundu, s izvrsnom smeđe-crnom koricom. Vjerujemo da je dio obrade prošla na živoj vatri, bila je odmjereno posoljena i imala ugodne masnoće kakve inače znamo dobiti u steakovima. Georgie na svu sreću ne radi pire krumpir iz sifona kao mnogi restorani ovog žanra. Pire je bio klasičan, ali zaista lijepo pripremljen. Sve što smo probali u Georgieu ostavilo je izvrstan dojam. Da se nalazi u Hrvatskoj, Georgie bi bio na razini kvalitete riječkog Hiddena ili zagrebačkog Sopala.
Ljubljani nužno nedostaju ovakvi restorani, koji će vratiti kvalitetu i zabavu u restoransku scenu. Vinska lista je fokusirana na slovenska vina sa pokojim izletom u inozemstvo, ali slovenski prirodnjaci i biodinamičari dominiraju. Uz naša jela pili smo malvaziju vinarije Klabjan i Tschidin cabernet franc. Račun smo platili 133 eura.
Čufarjeva ulica 5, Ljubljana
HRANA 4/+4 VINO -4 SERVIS 4 AMBIJENT 4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
