Opatijski Nami ozbiljno je napredovao u zadnje dvije godine. Nigiri s repom od škampa i tunom je izvrstan

06.09.2025.
| Luka Peranić

Opatijska restoranska scena presiromašna je za kulturno i povijesno važan grad poput Opatije. U takvom okruženju sushi restoran Nami igra u četiri lige višem rangu od konkurencije. Nami je od otvaranja najbolje mjesto za sushi na Kvarneru uz lošinjski Matsunoki. To poziciju nije uvijek zasluživao, držao ju je jer nema konkurencije na kvarnerskoj obali. Sve se, međutim, promijenilo dolaskom chefa Mota Mochizukija, iskusnog profesionalca i dugogodišnjeg chefa zagrebačkog Takenoka. Chef Moto nije iz temelja promijenio Nami, ali je uveo dobre profesionalne procedure i tehnički kompetentno kuhanje.

Za subotnji ručak u Namiju naručili smo veću količinu sushija. Sve je bilo propisno napravljeno. Riža je bila sobne temperature i kompaktna. Posebno dobar bio je nigiri s repom škampa i tunom. Hosomaki s gofom je bio izvanredan zbog dobre kvalitete gofa i lagane slanosti. Hosokmaki s tunom i mladim lukom, kojeg smo uzeli za desert bio je vrlo dobar, zahvaljujući dobroj tuni.

Između dvije porcije sushija, za glavno jelo probali smo losos teriyaki i katsu piletinu. Losos teriyaki je bio izrazito uspješan. Losos je bio blagog okusa, umak solidne teksture i ukusan, bez viša šećera, a su noodlesi s beurre blancom zabavni. Katsu piletina nažalost nije bila tako uspješna. Malo tanji komadi piletine su negdje putem izgubili sočnost i okus, iako je bila ispravno panirana i pržena.

S cijenom od 22 eura bez priloga za ne odveć veliku porciju, koncept ovoga jela je promašen. Pržena riža kao prilog piletini bila je dobra kao i sve ostalo što smo jeli. Hrana u Namiju je barem dvostruko bolja nego što je bila kad smo zadnji put bili tamo prije tri godine. Nami bi mogao postati jedan od boljih hrvatskih sushi restorana, ako se nastavi ovako truditi i napredovati.

Osim po hrani, Nami je najbolji u Opatiji i po izboru vina i uređenju. Vinska lista je zanimljiva i ima širok izbor. Naručili smo buteljku Dopamina Milana Nestareca, napravljenog od chardonnaya, rieslinga i grüner veltlinera koji je lijepo išao uz sushi. Nami bi trebao pojačati izbor šampanjaca. Prodavati samo jedan šampanjac na čaše i to po cijeni od 16 eura više nije prihvatljivo. Ambijent je dovoljno atraktivan da bi Nami bez problema mogao biti u bilo kojem većem europskom gradu. Račun za dvije osobe s više porcija sushija, dva glavna jela i buteljkom vina smo platili 144 eura.