Zagrebački Marble definitivno je jedan od boljih steakhousea u Hrvatskoj

27.08.2025.
| Kult Plave Kamenice

U Marble blizu Muzeja suvremene umjetnosti dolazimo otprilike svakih pola godine. Nije nam osobito blizu, a i ne jedemo baš pretjerano velike količine crvenog mesa (premda jako volimo odležane steakove). Kad restoran posjećujete u razmjerno velikim razmacima, lakše uočavate promjene i preciznije vidite što je zaista dobro, a što treba popraviti.

Marbleov servis, zahvaljujući sommelieru Goranu Petriću, može biti na Michelinovoj razini. Izbor mesa prilično je širok, iako bi ga se moglo pojačati s nekoliko vrhunskih domaćih odležanih steakova. Predjela su ukusna, katkad inovativna, a prilozi odlični.

Cijene bazičnih hrvatskih vina ugodno su niske, pa tako vrhunske dobre svježe malvazije, poput Bastanove i Benvenutijeve, koštaju 30 eura. Cijene stranih vina mogu biti pretjerano visoke, što gospodin Petrić pokušava kompenzirati “akcijskim” cijenama nekih uvoznih butelja koje nisu na stalnoj vinskoj karti: jučer smo, među ostalim, pili izvrstan Henshkeov rizling Peggy’s Hill za 44 eura.

Ritual posluživanja steakova je napredovao: u utorak smo, prvi put otkad jedemo u Marbleu, dobili vrući tanjur za steak. Međutim, choco striploin nije se dovoljno dugo odmarao poslije roštilja, pa je “prokrvario”, što se ne smije događati. Zato je Marble dobio minus 4. Sva je druga hrana bila za čistu četvorku ili umjereno višu ocjenu.

Gazpacho s fino hrskavim krastavcima jedan je od boljih u Zagrebu. Bisque od kozica s tartarom od kozica i trakicama celera zamirisao je cijelim restoranom. Dimljeni biftek, serviran kao hladni narezak, ukusan je, moderan i originalan. Tartar biftek imaju skoro svi zagrebački restorani, ali dimljeni smo biftek probali jedino u Marbleu. Danski choco striploin raskošan je, pun okusa i gotovo putrasto-mekane, ali opet dovoljno čvrste teksture. Choco steak nazvan je po čokoladi zato što krave u vrijeme završnog tova jedu oko pola kilograma čokolade dnevno.

Steak od tune bio je perfektno pečen i sočan: u većini restorana tuna se peče kao biftek, što je pogrešno, jer meso tune drukčije reagira na visoku temperaturu. Ispravno pečeni file tune ili treba biti jedva dodirnut jakom vatrom, ili malo dulje obrađen na slabijoj vatri. Pečeni krumpiri bili su vrlo fini, a pečeni kukuruz senzacionalan. Desert, baskijski cheesecake, bio je okusom i teksturom zapravo standardni cheesecake. Na kraju smo još dobili i dražesne petits fours, novi element u Marbleovom repertoaru.

Marble, nažalost, nema terasu, pa nam je ambijent dojmljiviji u jesen i zimi nego u ovo doba godine, kad prirodno želite sjediti vani. Marble je, svakako, jedan od boljih hrvatskih steakhousea. Marble je, nadalje, najbolji novozagrebački restoran. Nadamo se da se idući put kuhinji neće dogoditi pogreška s “krvarenjem” steaka, pa ćemo Marbleu moći dati višu ocjenu, koju po svim drugim elementima zaslužuje. Veoma ukusan i obilan ručak za troje, s tri čaše šampanjca Charles Heidsieck, buteljom Peggy’s Hill, buteljom pinot noira Giant Steps i tri solidna koktela barmena Davora Kaića, platili smo 401 euro.