Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
L’Alsace je tipičan turistički restoran nasred Champs Elysees u kojem jedu uglavnom gladni prolaznici, neparižani. No, L’Alsace, ogromna braserija preko puta Galeries Lafayette, razlikuje se od većine restorana u Europi po svom radnom vremenu.
L’Alsace, naime, radi od sedam ujutro do tri ujutro. Izlazite li, dakle, u pola dva mrtvi gladni i žešće alkoholizirani iz nekog bara, niste osuđeni na fast food nego možete otići na večeru s punim, klasičnim restoranskim servisom. I tako već cijelu vječnost.
L’Alsace je zapravo zadnjih godina skratio radno vrijeme za nekoliko sati. Vrlo dobro pamtimo, i nikad nećemo zaboraviti, kako smo krajem prošlog stoljeća poslije duge noći u i jednom jazz klubu oko pet ujutro u L’Alsaceu doručkovali krvavi biftek s foie gras i puno ružičastog šampanjca. Danas bismo morali pričekati do sedam.
Hrana u L’Alsaceu izrazito je starinska, rustikalna i nesezonska. L’Alsace je, primjerice, jedan od rijetkih pariških restorana francuske kuhinje koji u ovo doba godine ne priprema šparoge. Kuhanje u L Alsaceu uglavnom je regionalno, uz par općih mjesta. Jelovnik se bazira na francuskim klasicima poput pariške juhe od luka i burgundskih puževa, pa na alzaškim sastojcima i jelima poput nekoliko verzija foie gras i sauerkrauta, a tu su i veliki tornjevi sirovih školjki i rakova tipični za braserije. L’Alsace drži pet ili šest vrsta kamenica, od vrlo jeftinih za dva i pol eura što je manje nego igdje u Zagrebu, do očekivano skupih Gillardeaua. Za glavno smo jelo naručili sauerkraut, dinstano kiselo zelje ali ne s kobasicama, rebrima ili pačjim confitom nego, vjerovali ili ne, s ribom. Nikad još nismo jeli kiseli kupus s ribom. I nismo puno propustili.
Samoborski ogromna porcija sauerkrauta s tri riblja filea uglavnom nema nikakvog smisla. Komad toplo dimljenog lososa još je donekle funkcionirao uz vrlo ukusno kiselo zelje puno kima. No, poširani losos i poširani brancin žestoko su se potukli s kiselim kupusom. Osim toga, brancin i poširani losos serviraju se s ljigavom, nejestivom kožom.
Ovo egzotično ali potpuno pogrešno osmišljeno jelo ne bismo preporučili nijednom šetaču najpoznatijom pariškom ulicom.Burgundijski puževi, prepuni maslaca i peršina , bili su neusporedivo ukusniji. Kruh je bezvezan, naročito za pariške standarde. Vinska karta također je bezvezna kad je riječ o alzaškim vinima uz dvije ili tri iznimke, ali su cijene nevjerojatno niske za najstroži centar Pariza: čaša Jacquartova šampanjca Mosaique košta 14 eura, a čaša Moëta 18 eura. Usporedite to s cijenama šampanjca u većini zagrebačkih hotela ili u većini dubrovačkih, rovinjskih ili hvarskih restorana gdje su poslovni prostori puno jeftiniji nego na Champs Elyseesu. Servis je izvanredan; brz, efikasan i gotovo srdačan.
Champs Elysees 39, Pariz
HRANA -3/5 VINA -3/5 SERVIS 4/5 AMEBIJEN (terasa) 5/5
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
