Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U zadnjih nekoliko godina popularnost napoletane je doslovno eksplodirala, pa se sve više pizzerija orijentira prema tom žanru. Što je naravno pridonijelo snižavanju samog standarda napoletana. One nisu jednostavne za pripremu, zahtijevaju mnogo znanja o tijestu i fermentaciji, a i sastojci koji na njih idu trebali bi biti najveće moguće kvalitete. Tako se danas svašta podvaljuje pod napoletane i napuljski stil.
Mime’s je očito odlučio da se time neće baviti I to ispravno. Vrlo dobra klasična pizza, na koje su Hrvati zapravo i navikli, katkad je bolja od fejkane napoletane. Mime’sove pizze nemaju napuhane rubove, ali su dobro pečene. Čak je i izbor pizza pomalo starinski, ne nužno u negativnom kontekstu. Tu je svem od Margherite do pizze sa šunkom, gljivama, inćunima, mortadelom i nekom vrstom popularne slavonske pizze koju smo probali. Mime’s dakle ne radi najbolje tijesto na svijetu, ali u njegovim je pizzama nešto komforno.
Nakon što probate valjda milijardu lažnih napoletana, sasvim dobro dođe klasična pizza s tijestom na kojem ste odrasli. Mi smo probali upravo Margheritu i Čvarkušu sa, kako osoblje kaže, “striktno domaćim slavonskim kulenom i čvarcima iz OPG-a.”
Obje pizze bile su vrlo ukusne, nisu zahtjevne, pristojne su veličine i cijene. One nisu preslane kao pizze iz davnina, kulen i čvarci su zaista ukusni i ima ih puno, a sir koji koriste je vrlo dobar. Određeni nedostaci bi bili nešto čudniji omjeri sira i pelata na Margheriti, pa se tako pelati zapravo nisu ni puno osjetili u ovoj jednostavnoj pizzi što je zapravo nedopustivo, a i obje pizze bile su malo premasne.
Smješten u Petrinjskoj ulici, ispod razine zemlje, lokal je donekle uspio napraviti ugodnu atmosferu u podrumskom ambijentu. Toj atmosferi uvelike su pridonijeli izrazito profesionalni konobar, koji je vratio nadu kako se i među lokalima srednje kategorije može pronaći dobar servis, kao i simpatični pizzaiolo s kojim smo razgovarali. Vinska lista i karta piva bi mogli biti dodatno razrađeni, ali pohvalno je što Mime’s toči izvrsni sauvignon Puhelek na čaše. Nije baš izvrsno što on stoji skoro šest eura po čaši. Dvije pristojne i nostalgične pizze, čašu Puheleka i coca colu platili smo 28,45 eura.
Mime’s je prvi restoran u Zagrebu otvorio u Petrinjskoj u proljeće 2019. i otada se brzo šire, dosad su otvorili šest lokala. Nažalost, Mime’s standarde iz pizzerije ne održava u svojom bistroima. U Mime’su smo prvi put jeli prije pet godina kad se tek otvorio i bilo je prilično loše. Nekoliko godina kasnije, novinari Kulta Plave Kamenice pokušali su ponovno ručati u njihovom novootvorenom bistrou na Vrbanima.
Prvo što ih je šokiralo jest što su u Mime’su bočice finog maslinova ulja, Brachie, držali doslovno uz vrele radijatore. A onda su doživjeli valjda najbizarniju angedotu otkad recenziraju restorane. Konobar je doslovno ušao u WC za njima i rekao: “Ja vas poznajem dugo godina, još iz Carpaccia, i ovo mi je neugodno. Ali, gazda ne dopušta da jedete ovdje jer ste prije par godina napisali negativnu recenziju za Mime’s u Petrinjskoj.” Kad su ga pitali tko je gazda, preneraženo ih je pogledao: “Pa gazda Joško! Vi ne znate gazdu Joška?!” Kasnije su doznali da je mislio na Joška Kovača, vlasnika Mime’sa
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
