Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Riječka Aquila bila je klasični bistro s talijanskim i francuskim utjecajima. Njezin chef Rudolf Arnold, završio je jednu od najuglednijih kulinarskih škola na svijetu,, talijansku Almu, i to se u njegovim jelima jasno vidjelo. Jedno je vrijeme Aquila, u gastronomski opustošenom centru Rijeke, bila vjerojatno najbolji klasični restoran. U koji nismo često išli, što se može pripisati njezinom nedovoljno atraktivnom ambijentu.
Naime, restoran je bio smješten ispod razine zemlje, gotovo u podrumu zgrade na Školjiću, u koji nije prodirao ni tračak sunca. Nadalje, Aquila je bio vrlo hladno uređen, što nikako nije pomoglo podrumskoj atmosferi. Jednom dok smo ručali, za vrijeme legendarnih riječkih nevremena, gotovo cijela sala je bila poplavljena, a osoblje je nespretno stavljalo ručnike po podu, krpajući rupe u zidovima kroz koje je curila voda. U takvim uvjetima Aquila nije imala šanse, bez obzira koliko njezina hrana bila solidna. Restorani danas moraju biti ugodni i zabavni, i ambijentom pokušati privući mlađu publiku željnu izlazaka.
Jučer smo obišli zagrebački Boogie Lab, koji je gotovo savršeno uočio kako treba izgledati ležerni restoran, prilagođen mladoj i suvremenoj publici. Boogie Lab, uvelike i zbog svog ambijenta, konstantno je pun o otvara i novi lokal u Arena Centru. Ostali primjeri jednako su lako uočljivi. Sopal je sa svojom zabavnom nabrijanom atmosferom jedan od najpopularnijih restorana u čitavom Zagrebu, dok je Bekal s pankerskim uređenjem također konstantno pun do prepun. Čak i studiozni Nav Tvrtka Šakote glazbom, energijom i atmosferom uvijek izaziva uzbuđenje dobrog večernjeg izlaska.
Vani je također slična situacija: Mraz und Sohn, relativno skupi Michelinov restoran u Beču, pušta glasnu muziku, svake je večeri napunjen mladim gostima, a na stol se čeka i po tri mjeseca. Velikim dijelom zbog fantastične hrane, ali i zbog jedinstvene atmosfere i uređenja. Ljubljanski restorani također su uočili veliku važnost ambijenta i atmosfere. Aftr Jorga Zupana presvučen je u monokromatske boje i vikendima radi zabave, na kojima se pušta glasna muzika. Jaz Ane Roš perfektan je primjer modernog europskog bistroa koji obraća pažnju na detalje, dok preuređeni TaBar na novoj lokaciji izgleda senzacionalno i osvježeno. I da se vratimo u Rijeku, Hidden Wine Bistro Denija Srdoča može biti primjer svima koji žele otvarati slične restorane u gradu. Svi ti restorani konstantno su puni. Primjer Aquile pokazuje da današnji bistroi moraju biti zabavni, energični i neformalniji u atmosferi da bi privukli publiku. Inače su nažalost, osuđeni na propast.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
