Žirafina politika Sve za pet eura dosad je možda najdrastičniji primjer očaja neuspješnih ugostitelja u Hrvatskoj 

Danas smo ispred podruma u Jurišićevoj, gdje se nalazi zalogajnica Žirafa, vidjeli crnu ploču s natpisom: ćevapčići, pljeskavice, chimichange… sve za pet eura. Što nas je podsjetilo na one tužne dućane s tekstilnom robom i sitnim kućanskim  potrepštinama razasute po rubovima tržnica, koji su se reklamirali velikim natpisima Sve za deset kuna.

Takav način trgovanja nema, naravno, nikakvu perspektivu. Valjda svi kupci koji su ikad kupili bilo što u Sve za deset kuna dućanima, znali su da kupuju vrlo lošu robu, ali tu robu bare nisu stavljali u sebe, nego na sebe.

Tko bi, međutim, odlučio otići u lokal s hranom u kojem se sve prodaje za pet eura?

Odgovor A: Nitko

Odgovor B: Oni koji nemaju više od pet eura za ručak

Žirafin je problem, međutim, i u tome što je odgovor B netočan. Oni koji imaju samo pet eura za ručak mogu u obližnjem McDonald’si za 4,20 eura dobiti Big Mac, ozbiljan, hiperuspješan higijenski besprijekoran proizvod, koji zadovoljava sve moguće standarde fast fooda.

Nadalje, oni koji imaju pet eura za ručak, mogu taj novac potrošiti, uz više kalorija i raznolikije okuse u bilo kojoj pekarnici: pekarska je industrija ionako već dugo najrazvijeniji hrvatski fast food.

Pa zašto bi onda, pobogu, bilo tko silazio u Žirafin podrum da bi za pet eura jeo mljeveno meso nepoznatog porijekla i sastava u različitim formatima? Nitko, a najmanje osoblje tužne Žirafe, ne zna odgovor na to pitanje.

Žirafina politika Sve za pet kuna, možda je najdrastičniji izraz očaja neuspješnih ugostitelja u Hrvatskoj.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.