Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prije više od šest ili sedam godina, ručali smo u Mornaru relativno često. Šarmantno uređenje i pristojne cijene gotovo su idealan mamac. Hrana nam nikad nije bila spektakularna, ali nekoliko puta su se dogodile ozbiljne, gotovo traumatične pogreške, pa smo Mornar prekrižili za dogledno vrijeme. Primjerice, u Mornaru smo pojeli jedan od najgorih rižota kojeg smo ikad i igdje probali.
U redu, možda je čudno naručiti rižoto s piletinom u donekle riblje orijentiranom restoranu, ali ono što smo dobili duboko se urezalo u memoriju kao nešto što nitko nikada ne bi trebao probati. Sasušena riža i klinički anemična piletina ostaju do dan-danas jedno od naših najgorih jela u restoranima. Međutim, Mornar je ipak jedno od kultnijih riječkih mjesta pa smo mu odlučili, nakon dugo vremena dati drugu šansu. Također, čuli smo iz relativno pouzdanih izvora kako je hrana u Mornaru opet solidna i korektna.
Mornar je dakle bistro i marendarnica koja je orijentirana na riblja jela, ali ima i ponešto mesnih jela ovisno o ponudi na dnevnoj crnoj ploči. Njegovo je uređenje vrlo privlačno s veselim crveno-bijelim stolnjacima i zgodnim detaljima koji karakteriziraju riječku povijest, kao i povijest samog lokala. Ponuda je kako smo rekli karakteristična za grad na obali: škampi, bijela riba, pašte, rižoti, buzare. Mi smo svoj ručak započeli s dimljenim srdelama, nekoliko feta pršuta od tune i bakalarom. Dimljene srdele apsolutno su briljirale, dok je pršutu od tune nedostajala doza potrebne masnoće kako bi bio užitan za jesti. Bakalar je prosječan.
Ono što nije prosječno je vrlo dobar kruh koji poslužuju, ali bi trebali poraditi na maslinovom ulju. Ostavljati bezimene bočice maslinovog ulja na stolu, možda je moglo prolaziti prije desetak godina, ali današnji gosti jednostavno opravdano žele znati porijeklo svojeg maslinovog ulja. Ono nije bilo loše, dapače sasvim je korektno naspram drugih bezimenih bočica iz restorana, ali riblji restoran bi trebao uložiti u vrhunsko maslinovo ulje. Na taj način se afirmiraju i ulje i restoran. Prodavati maslinovo ulje bez etikete, ista je stvar kao i prodavati vino bez etikete.
Pašta sa škampima bila je iznadprosječna u količini finih i velikih škampa koja je sadržavala, dok je sama tjestenina, očigledno domaća, ipak bila mrvicu prekuhana. Šug od rajčice je također bio dobar, ali zaista ne znamo zašto je kuhinja odlučila obogatiti cijelo jelo s otprilike tri tone grubo nasjeckanog peršina, koji se intenzivno osjetio baš u svakom zalogaju. Grdobina s palentom došla je u ogromnoj porciji koja bi komotno mogla nahraniti dvoje ljudi. Grdobina je fina i sočna, s korektnom teksturom, dok je umak koji ju je pratio pomalo amaterski.
Hrana u Mornaru na svu sreću više nije traumatična kao nekada, ali bi se uz fino uštimavanje nekih nepotrebnih greškica mogla uzdignuti iz prosjeka oko kojeg konstantno lebdi. Pohvalno je što ima nekoliko solidnih butelja vina, poput Rockstara ili Stininog pošipa, kao i Piquentumova refoška. Očigledno je kako i konobe poput Mornara moraju držati i buteljirana vina. Ručak za dvoje s buteljom Stininog pošipa, platili smo 102 eura.
HRANA 3 VINO -3 AMBIJENT -4 SERVIS +3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
