Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Slučaj otvaranja prvog zagrebačkog Pizza Huta može se opisati ili kao bizarna marketinška akcija ili kao školski promjer amaterskog ugostiteljstva.
Rezimirajmo: prvi hrvatski Pizza Hut nedvojbeno se otvorio prije nekoliko dana na lokaciji u zagrebačkom Vrapču jer su se barem jedan bloger i journal.hr ondje fotografirali s pizzama, menijima i opisima, objavljen je i video iz pizza huta koji normalno radi. Sve su prenijeli mainstream mediji.
Zatim su kolege iz Eat Out Zagreba, četvrtog dana, otišli u Pizza Hut da bi naletjeli na zatvorena vrata s obaviješću koja praktički kaže da se ne zna kad će se lokal zaista otvoriti (poruka je glasila Vraćamo se uskoro s puno vrućih i ukusnih pizza). Zatim su u Pizza Hutu za Kult Plave Kamenice izjavili da se uopće nisu bili otvorili i da ih je netko hakirao na Googleu. Zatim su se opet otvorili, ali uz novo objašnjenje; da dva dana nisu radili jer su imali problema sa strujom, pa su zato morali privremeno zatvoriti.
Dakle, vlasnici Pizza Huta očigledno lažu: ili su bili hakirani ili su ostali bez struje. Usput, valja podsjetiti da su u srpnju 2023. mediji prenijeli izjavu jednog od menadžera hrvatske tvrtke koje je dobila franšizu da uskoro otvara Pizza Hut, da bi taj isti čovjek par dana kasnije medijima poslao odvjetnički demanti da nikad nije rekao kako otvara Pizza Hut. Neistine su, očito, javni modus operandi vlasnika i menadžera tvrtke koja u Hrvatskoj otvara Pizza Huta a koja od 2017. godine ima i franšizu za još jednog globalnoj giganta, Burger King, s kojim se baš nisi proslavili: u skoro sedam godina otvorili su samo šest Burger Kinga.
Kaotični slučaj Pizza Huta potaknuo nas je da sastavimo listu značajki po kojima je najlakše prepoznati hrvatske ugostitelje fejkere, kakve bi i profesionalci i publika trebali izbjegavati. Lista nažalost nije kratka.
1. Ugostitelji koji kontinuirano ne govore istinu o svojim projektima, poput vlasnika Pizza Huta, ali i chefovi koji sustavno lažiraju svoje internacionalne “karijere”
2. Vlasnici restorana koji kupuju skupe automobile ali ne plaćaju dobavljače. Redovito plaćanje dobavljača esencijalni je dio ekosustava restoranske industrije.
3. Vlasnici restorana koji svjesno prodaju robu s istekom roka trajanja, što je osobito važno u slučaju mljevenog mesa, jer se mljeveno meso zbog veće površine dodira s bakterijama puno brže kvari i postaje fizički opasno. U korejskom restoranu u Ulici kneza Mislava koji je kasnije promijenio nekoliko lokacija, donijeli su nam mljevenu govedinu koja je zaudarala po truleži. A ni neke roštiljarne katkad nisu puno bolje.
4. Vlasnici restorana koji za sebe zadržavaju napojnice.
5. Restorateri i chefovi koji osobno vrijeđaju svoje kolege. Dobro je da unutar profesionalne zajednice postoje polemike i konflikti. Ali kad se ti konflikti pretvore u niz uličarskih privatnih uvreda i fizičkih prijetnji, takve”profesionalce” treba izopćiti iz profesionalne zajednice.
6. Restorateri, chefovi i konobari koji sustavno maltretiraju anonimne goste: prije pet godina ručali smo u Zrnu soli. Konobar, koji nas srećom nije prepoznao, uz zamrznutu nam je škrpinu donio neko rinfuzno, gadno užeglo maslinovo ulje. Onda se pojavio vlasnik, koji nas je odmah prepoznao pa je naredio konobaru da hitno odnese loše ulje, i da nam donese vrlo finu Bracchiu. Dakle, ako vas ne poznaju dobit ćete najgore ulje na svijetu, a ako vas poznaju dobit ćete vrhunsko ulje. I sve to tijekom jednog ručka.
7. Vlasnici i chefovi koji sustavno lažu o porijeklu i stanju hrane; u redu, život je takav, svatko će vam ponekad uvaliti zamrznutu ribu pod svježu i
marokanskog šanpjera pod jadranskog. Ali vlasnici većine hvarskih i bračkih restorana desetljećima sustavno prodaju zamrznutu oboritu ribu pod svježu. Tu se, dakle, e radi o ekscesu ili potezu iz nužde nego o prevarantskom poslovnom modelu. Isto kao što vlasnici nekih motovunskih restorana, ne svih, sustavno, godinama i desetljećima prodaju smrznute bijele tartufe pod svježe a vlasnici i chefovi mnogih restorana diljem Hrvatske pokušavaju prodavati drniški pršut pod San Daniele što nije samo nepošteno nego i iznimno glupo, jer se San Daniele i drniški pršut vizualno drastično razlikuju.
7. Vlasnici restorana koji kontinuirano ne ispunjavaju dogovorene obaveze prema zaposlenima. U redu, svatko može doći u financijske probleme i svugdje plaće mogu kasniti. Ali, postoji niz ugostitelja koji su kašnjenje plaća pretvorili u stalni poslovni model.
8. Ugostitelji koji misle da su gosti idioti, pa prodaju Dom Perignon po višoj cijeni od od pariških restorana s tri Michelinove zvjezdice, poput zagrebačkog bistroa Dolce Vita.
9. Ugostitelji kojima restorani, klubovi i kafići služe kao paravan za kriminalne aktivnosti, od šverca cigareta i alkohola preko trgovine drogom i reketarenja do prostitucije i šverca ljudi, što je osobito popularno i lukrativno posljednjih godina. U jednom starom izdanju Plave knjige MUP-a, nejavnog policijskog dokumenta koji katalogizira glavne protagoniste organiziranog kriminala u Hrvatskoj, navodi se više lokala u kojima je policija sredstvima za praćenje i prisluškivanje evidentirala dilanje ozbiljnih količina droge i redovite dogovore vlasnika i njihovih suradnika o distribuiranju šlepera cigareta bez markica.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
