Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Debeluh u Brežicama eminentno je zagrebački restoran. Debeluh se nalazi puno bliže Zagrebu nego Ljubljani, mnogi Debeluhovi stalni gosti dolaze iz Zagreba a chef i sommelier Jure Tomič, osim što perfektno govori hrvatski, već dugo povremeno surađuje sa zagrebačkim i drugim hrvatskim ugostiteljima. U Debeluh nas je, uostalom, prvi poslao Mario Čerhak, vlasnik nezaboravnog Marcellina; gospodin Tomič jučer nam je kazao da gospodina Čerhaka i dalje smatra najboljim hrvatskim ugostiteljem.
U ono davno vrijeme, negdje 2007. kad smo prvi put posjetili Debeluh, restoran u centru Brežica bio je tradicionalna gostilna s drvenim klupama i dva jelovnika: roštiljskim i autorskim. Debeluhova pljeskavica do danas ostaje najbolja koju smo pojeli u životu. Kasnije je Debeluh postao fine dining restoran koji jako uvjerljivo pretvara tradicijska lokalna jela u pažljivo elaboriranu, sofisticiranu modernu kuhinju prepunu intenzivnih i neodoljivih okusa; Debeluh, koji je evo, doživio dvadeset godina, jedan je od onih restorana sa čijih tanjura pojedete doslovno sve, do zadnje mrvice.
Debeluh trenutno nudi nekoliko degustacijskih menija u raznim formatima, od kratkog za 50 eura do Experiencea za 120 eura, kao i dvadeset ili više a la carte jela. Ručak i večera u Debeluhu uvijek počinju s nekoliko lijepih, malih slasnih snackova. Jučer nam se najviše svidio brioš s lardom, ali ni teleća pašteta nije zaostajala. Prva predjela, tartar od brancina s jabukama i Ideja o ćevapčićima bila su spektakularna. Tartar od brancina mirisao je na lokalne zelene jabuke. “U našem kraju svi uzgajaju kruške i jabuke, pa je logično da riblji tartar pripremamo s Granny Smith jabukama,” objasnio je Tomič.
Ideja o ćevapima zapravo je tartar od zadimljene govedine oblikovan kao oveći ćevap, serviran s hrskavim pločicama od ajvara, majonezom od feferona i zrnima gorušice. Ovo je jelo briljantno. Baš kao i krema od krumpira i luka, s puno crnih tartufa naribanih za stolom. Gospodin Tomič često nam je govorio da je u Posavju krumpir oduvijek sama osnova lokalne prehrane. Pa je napravio gastronomsku posvetu skromnom krumpiru. Gusta juha od lješnjaka i divlje cvjetače prilično je originalan pristup zimskim juhama.
Rižoto od šafrana s fileima termički tek dotaknute pastrve pobijedio je u žestokoj konkurenciji za jelo dana. Prvo, rižoto je s pastrvom dobio lokalni karakter. Drugo, rižoto je bio tehnički savršen, istodobno kremast, blago valovit i al dente. Treće, čak je i šafran lokalnog porijekla, uzgajaju ga neki ambiciozni poljoprivrednici iz okolice Brežica.
Desert i sir nisu nažalost bili na razini svega ostalog: “Štrudl” od borovnica jest ukusan, ali je toliko vansezonski da bode oči. Cheeseboard ne postoji, pa smo dobili par feta nekog ugodnog kravljeg sira iz Collia koji je, međutim, posve nerestoranski serviran: bez mostardi, bez bilo kakvog voća ili orašastih plodova, bez krekera, kruha ili bilo čega što načelno ide uz sir u gastronomskim restoranima.
No, usprkos ovim pogreškama, Debeluhu smo ponovno dali minus pet jer je Tomičeva hrana naprosto preukusna. Vinska karta prilično je uzbudljiva, s dvadesetak šampanjaca i gotovo enciklopedijskim izborom slovenskih vina. Pili smo Mlečnikovu Rebulu iz 2015, Grossov Sauvignon Colles iz 2017. i Zidarichevu Vitovsku Kamen iz 2019. Servis je besprijekoran, a ambijent topao i elegantan. Odličan kasni ručak u Brežicama platili smo 274 eura.
Trh izgnancev 7 , Brežice
Hrana:-5/5 vina: -5/5, servis -5/5, ugođaj:+4/5
.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
