Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Ime Jevgenija Prigožina u naslovima se zapadnih medija pojavilo prije četiri godine, tijekom prvog pokušaja opoziva predsjednika Donalda Trumpa. Prigožin, tada poznat i kao Putinov chef ili naprosto Chef, ruski milijarder, bivši restorater, glavni Putinov čovjek za digitalnu propagandu i mračne poslove, bio je oligarh koji je pretrpio vjerojatno najveći broj sankcija američkih vlasti.
Zadnje su bile 30. rujna 2019. kad mu je američko ministarstvo financija zamrznulo udjele u nekoliko američkih firmi. Prije tri godine blokirano mu je nekoliko tvrtki, a 2017. i 2018. i tvrtke i računi. U veljači 2018. osuđen je u odsutnosti kao čelnik famozne ruske Agencije za istraživanje interneta (IRA), jednog od stupova ruskog projekta Lahta čiji je cilj propagandom i ucjenama političkih čelnika slabiti demokratske sustave kako bi se afirmirali Putinov autokratski model i ruski interesi.
Jevgenij Prigožin bio je dugogodišnja meta zapadnih obavještajnih službi. Posebno otkad je izvještaj Roberta Mullera razotkrio razmjere ruskog uplitanja u izbore koji su 2016. doveli Donalda Trumpa na vlast, i još više kad su američke službe objavile da su Rusi preko IRA-e pokušali utjecati i na lanjske izbore za Kongres. Prigožin je bio i jedan od spominjanih likova u skandalu u kojem je otkriveno da je Trump ucjenjivao ukrajinskog predsjednika Zelenskom vojnom pomoći, tražeći kao protuuslugu da Ukrajina kompromitira Joea Bidean u zamjenu za oružje. Jevgenij Prigožin u istragama je označen kao čovjek koji je u Putinovo ime financirao upad u američke izbore, organizirao farme trolova i nadgledao infiltraciju u Trumpovu kampanju. No, bivši restorater po svemu sudeći ima puno veću i mračniju ulogu na Kremlju. To se tada činilo strašno. Ali ono što je došlo nakon ruske invazije na Ukrajinu bilo je nemjerljivo gore. Neposredno nakon Putinova napada na Ukrajinu, Prigožin je uz blagoslov države sakupio zatvorenike po rukim zatvorima i u okviru Wagnera oformio zločinačku paravojsku koja je počinila niz ratnih zločina u Ukrajini. Prije nekoliko mjeseci organizirao je oružanu pobunu protiv Putina, s vojskom došao gotovo do Moskve, a onda u nikad objašnjenom preokretu, nakon čudnih pregovora završio živ i zdrav u Bjelorusiji odakle je, prema upozorenjima Poljaka i baltičkih zemalja, nastavio razvijati planove o širenju sukoba na istočne članice NATO-a. Iako mnogi vjeruju da je Prigožin ubijen još prije nekoliko tjedana, BBC je objavio kako je poginuo u avionskoj nesreći, kad je avion u kojem je letio pogodila raketa. Dok ovo pišemo zapravo se ne zna kako je završio, potvrđeno je samo da je njegovo ime bilo na listi putnika srušenog aviona.
Jevgenij Prigožin rođen je u Lenjingradu kao i Putin. Za razliku od Putina, koji je preko oca sitnog drukera od rođenja bio povezan sa sovjetskim obavještajnim strukturama, Prigožin je krenuo s ulice. Odrastao je kao delinkvent. U 20. godini osuđen je na 12 godina zatvora zbog oružanog napada i organiziranog kriminala. Izišao je nakon deset godina, usred pada komunističkog režima i poput mnogih mladih Rusa s ulice kaos tranzicije prepoznao kao šansu.
Počeo je opet na ulici, ovoga puta prodajući hot dogove s ocem. Nije to bio samo pokušaj da se brzo okrene novac. Prigožin se uvijek predstavljao kao čovjek strastven prema hrani i biznisu s hranom. Dokumenti koji su procurili u istragama u Americi prikazuju ga kao hiperaktivnog biznismena sklonog mikromenadžmentu, s posebnim talentom za logistiku.
Za Ruse opsjednute svim američkim, Prigožinov hot dog bio je apsolutni hit. Kako je sam ispričao u jednom intervjuu New York Timesu, “rublje su se gomilale brže nego što ih je njegova majka mogla brojati.” Prigožin je brzo prerastao ulične štandove. Kupio je 15 posto udjela u Kontrastu Borisa Spektra, prijatelja iz škole koji je otvorio prvi lanac supermarketa u St. Petersburgu. Kad su im prihodi počeli padati, Prigožin je direktora Kontrasta Kirila Ziminova nagovorio da otvore restoran. Staraju tamožnaju, Kuću starih običaja otvorili su 1995. Dvije godine kasnije, inspirirani pariškim restoranima na brodovima na Seni, potrošili su 400.000 dolara na obnovu starog broda usidrenog na Nevi i na njemu otvorili restoran New Island.
Restoran je odmah postao omiljeno okupljalište nove ruske elite. Politički moćnici, prvi oligarsi, špijuni i mafijaši obožavali su i ambijent i tretman koji su dobivali u New Islandu. Prigožin je govorio da njegovi gosti “žele vidjeti nešto novo u životu, jer su umorni od šnicli i votke.” Među Prigožinovim redovnim gostima bio je i Vladimir Putin, bezlični zamjenik gradonačelnika i osnivač sanktpeterburškog ogranka Černomirdinove liberalne stranke Naš dom – Rusija. Putin nije volio restorane, ali je znao gdje mora biti da bi se zbližio s najmoćnijim političarima i biznismenima. I Prigožin je New Island koristio za razvijanje posebnih veza.
Godine 2001. kad je Putin izabran za predsjednika Rusije, francuski predsjednik Jacques Chirac bio je jedan od prvih državnika koje je primio. Za večeru sa Chiracom Putin je odabrao upravo Prigožinov restoran. Prema legendi koju je proširio sam Prigožin, ta je večera bivšeg delikventna inicirala u Putinov najuži krug. New Island u prvim je danima Putinove vlasti posjetio i japanski premijer Yoshirō Mori.
Otada, Prigožin je preko restorana učvršćivao poziciju među Putinovim ljudima. Njegova catering firma Concord ubrzo je dobila monopol na kremaljske bankete, pripremao je svu hranu za Putinov rođendan 2003. i tada dobio nadimak Putinov chef. Kasnije, kad se popeo na najviše pozicije u Putinovom krugu, ostao je samo Chef.
Bliskost s Putinom Prigožinu je donijela lukrativne ugovore. Godine 2012. dobio je golemi posao snabdijevanja svih menzi u moskovskim osnovnim školama i ruskoj vojsci, vrijedan 1,2 milijarde dolara godišnje. Posto je oligarh. Uz to je išao i novi lifestyle: palača u St. Petersburgu, jahta, privatni avion i heliodrom. I prve optužbe Antikorupcijske fondacije za ilegalne poslovne prakse. Ta je organizacija procijenila da Prigožin ima najmanje milijardu rublji prljavog novca. Mali delikvent iz sirotinjskih sanktpeterburških naselja je uspio.
Prigožin bi sa svim novcem, luksuzom i vezama koje je imao ipak ostao samo još jedan od 304 sanktpeterburška oligarha koji se dosađuju po Rusiji i Londonu, da se nije upleo u osjetljive državne poslove. Počeo je kao šef digitalne propagande usmjerene protiv ruskih disidenata i opozicije. Onda je operacije proširio na istočnu Europu, pa na Europsku uniju i od 2014. na Ameriku. Smatra se da je Prigožin, kao glavni financijer projekta Lahta, osobno organizirao i kontrolirao farmu trolova u sanktpeterbuškoj zoni Olgino, s koje su Rusi upali u američke izbore 2016. Ali Prigožinov glavni posao, ono što mu je donijelo stvarnu moć u ruskoj političkoj klasi i učinilo ga zloglasnim, je velika operacija u Africi.
“Njega nije strah uprljati ruke da bio došao do cilja,” rekao je u jednom intervjuu o Prigožinu Ljubov Sobol, aktivist Antikorupcijske fondacije opozicionara Alekseja Navalnija, jedne od stalnih Putinovih meta. Prigožinova Concord grupa pokupovala je udjele u ruskim medijima i pretvorila ih u propagandne mašine za uništenje Putinovih neprijatelja. Prigožinu se pripisuju i akcije poput organiziranja lažnog nasilnog LGBT prosvjeda za doček američkog predsjednika Baracka Obame na summitu G20 u Sankt Petersburgu 2013. Cilj te homofobne akcije Kremlja bio je “obraniti obiteljske vrijednosti pred dekadentnim Zapadom.”
Puno veći zadatak Putin je Prigožinu povjerio s Wagnerom, ruskom paravojnom skupinom koju smatraju Putinovom paralelnom vojskom. Kao privatna vojska, Wagner je službeno zabranjen u Rusiji, ali je aktivan u Ukrajini, Siriji i Libiji, gdje provodi naredbe iz Kremlja. Iako Prigožin to poriče, više stranih obavještajnih istraga označilo ga je kao stvarnog vlasnika Wagnera, koji formalno vodi bivši Prigožinov šef sigurnosti Dmitri Utkin. Glavni Wagnerov zadatak je štititi ruske poslovne interese u Africi. Vojska danas djeluje kao oružano krilo ruske diplomacije u gotovo cijelom svijetu.
U velikom istraživačkom članku koji je francuski Libération objavio prošle godine, tvrdi se da je Prigožin od Bašara al-Asada isposlovao 25 posto prihoda od plinskih i naftnih bušotina koje je Wagner preoteo Isilu. Pokušaj da preotmu naftno polje od Kurda u Siriji, završio je teškim Wagnerovim žrtvama i američkim zračnim napadom na njegove pozicije. U Sudanu, Wagner navodno štiti rudnik zlata pod indirektnom kontrolom Prigožinove firme. Osigurao je i eksploataciju dijamanata u Srednjoafričkoj Republici.
O Wagnerovm operacijama dosta se piše, u Rusiji i na Zapadu. U Rusiji je to, međutim, ozbiljan rizik. Trojica ruskih nezavisnih novinara koji su istraživali Wagner ubijena su u Srednjoafričkoj Republici. U Kongu, Wagner se borio za politički opstanak Josepha Kabile, koji je nakon ubojstva oca Laurenta postao predsjednik te mračne zemlje najbogatije rudom. Ovogodišnja krađa izbora koja je na vlast dovela Felixa Tshisekedija iako je većinu glasova osvojio njegov protukandidat, također se pripisuje ruskom uplitanju i korupciji kongoanske izborne komisije koja je presudila izbore.
Rusi su aktivni i na Madagaskaru, ali ne zbog vanilije (Madagaskar je najveći svjetski proizvođač vanilije) nego zbog bogatih rudnika nikla, urana i kobalta. Prigožin je na Madagaskaru pozicionirao nekoliko potencijalnih predsjedničkih kandidata. U Gvineji, Rusi su pomogli predsjedniku Alphi Condeu u kampanji za promjenu ustava koja bi mu osigurala ostanak na vlasti nakon isteka mandata. Zauzvrat su, tvrde ruski mediji, dobili su povlašteni status u eksploataciji rudnika boksita. Metoda je uvijek ista: podrška političarima spremnima pogodovati Rusiji u zamjenu za oružje. Pisalo da je Prigožin viđen na sastanku na kojemu su ruski i libijski vojni dužnosnici razgovarali o kupnji ruskog oružja.
Prigožin i Putin svoju afričku operaciju razvili su praktički bez ikakvnog otpora. Međunarodna zajednica priznala je rezultate izbora u Kongu, UN je Rusiji dozvolio da nakon odlaska francuskih mirovnih snaga preuzme sigurnosne poslove u Srednjoafričkoj Republici. Rusija je lani dogovorila 25 milijardi dolara kredita Egiptu za gradnju prve nuklearne elektrane u Kairu. U Eritreji pregovaraju o gradnji logističkog centra na Crvenom moru, u susjedstvu američkih i kineskih vojnih baza u Džibutiju.
Dok se u istrazi o Trumpovu zadnjem neuspjelom opozivu Prigožinovo ime gotovo svakodnevno pomavljalo u Kongresu, proizvođač hot dogova i utemeljitelj jednog od prvih ruskih modernih fine dining restorana, postao je jedan od najmračnijih političkih igrača na svijetu. Član je najužeg Putinova ratnog kabineta, preko Wagnera je stup Putinove kontrole na okupiranim teritorijima u Ukrajini, nadzire pomor ruskih nezavisnih medija i, prema tvrdnjama zapadnih medija, u ruskim zatvorima osobno vodi regrutaciju novih vojnika za Putinov rat. Prema ukrajinskim izvorima, Prigožin je viđen u Wagnerovoj bazi u Donbasu neposredno prije napada, a nakon napada više se ništa ne čuje o njemu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
