Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Dakle, nikad nismo toliko dobro ocijenili restoran s toliko očiglednih tehničkih restoraterskih pogrešaka. U gostionici Giovanni na Stanciji Rosello na izlazu iz Novigrada odmah iznad ušća Mirne, umjesto pravih grisina na stolu stoje zapakirani grisini iz supermarketa.
Kruh je toliko loš da ga u život moraju vratiti tostiranjem. U kuhinji im ne pada napamet izvaditi sjemenke iz inače izvrsnih krastavaca, a umjesto vode s limunom za pranje ruku donose vam one grozne osvježavajuće maramice zapakirane poput Asepsoleta, koje prijete da i najtopliji restoranski ambijent pretvore u kolodvor ili aerodrom (zaista ne znamo kako su trgovci tim maramicama uspjeli uvjeriti tako mnogo vlasnika restorana da su one bolje od vode s limunom).
Svemu tome valja dodati još i očigledan manjak posluge, pa je gospođa koja se brinula za cijelu salu morala istodobno filirati ribu Talijanima za stolom iza našeg, i nama pokazivati oval sa svježim ribama koje su sirove jako fino mirisale, a ubrzo se i posvetiti grupi gostiju za trećim stolom.
Pa ipak, usprkos svim tim očiglednim pogreškama, u Giovanniju smo vrlo dobro jeli, i sjajno se osjećali. Ne zato što je riječ o restoranu obitelji Giannija Cernogoraza, olimpijskog šampiona u streljaštvu iz 2012. godine, čiji bezbrojni pokali dominiraju salom, nego zato što se radi o poštenoj gostionici s dobrom ulaznom robom i bazičnim, korektnim, gotovo kućnim a ne restoranskim kuhanjem, koje sjajno funkcionira u opuštajućem ambijentu tog velikog, zelenilom i vjetrom okruženog prostora u kojem širom otvoreni prozori stvaraju propuh i efikasno nadomještavaju air condition.
S malog i jeftinog Giovannijeva menija ( kilogram najskuplje ribe košta 400 kuna, a kilogram ovčice, trilje ili šaraga 300 kuna), naručili smo prvo kunjke otvorene na pari i pohane kaneštrele.
Kunjke su bile doslovno fenomenalne; ni jedna jadranska školjka u sebi ne sadrži toliko aroma i okusa mora, kao žilava ali neodoljiva kunjka, o kojoj smo već desetljećima ovisni. Pohane kaneštrele izgledale su, pak, kao zabavan mali morski snack, bez imalo teških okusa koji se stvaraju ako tijesto u pohanju upije višak masnoće. S malo limuna, soli i Tabasca, pohane su kaneštrele propjevale.
Orada u soli bila je pak senzacionalna. Potpuno lagana, jako ukusna, nježna i vlažna u teksturi. Šteta je jedino što Giovanni ne drži neko ozbiljno maslinovo ulje, koje bi pomoglo ovoj sjajnoj ribi da razvije puni gastronomski potencijal.
Salate su bile perfektno svježe, a briljirao je zeleni radič, doslovno tek ubran iz obližnjeg vrta, dok blitva i krumpir nisu bili prekuhani.
Kod Giovannija smo jučer uživali u kućnom nedjeljnom ručku, poslije kojeg smo se osjećali toliko lagano kao da nismo skoro ništa pojeli, premda smo zapravo bili siti. Giovanni kraj Novigrada spada među one manje poznate, autentične, starinske obiteljske lokale koji zaista jako, jako ugodno iznenađuju.
Uz malo više profesionalizma u pojedinim segmentima vođenja restorana, i uz sasvim malo znanja o vinu, Giovanni bi zasluživao znatno više ocjene.
GIOVANNI
Stancija Rosello 30 a, kraj Novigrada,
HRANA +3/5 VINA-2/5 POSLUGA-3/5 AMBIJENT +3/5
sve kreditne kartice
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
