Jesu li vinski barovi nova vruća stvar zagrebačke scene?

U Martićevoj, blizu Draškovićeve, do početka Adventa trebao bi se otvoriti prilično ozbiljan vinski bar, koji se uređuje već skoro godinu dana. Parsto metara dalje u Vlaškoj, do Adventa će se otvoriti jedan novi, vrlo ambiciozno zamišljeni bar, sa snažnim vinskim i šampanjskim programom. Pupitres, otvoren početkom jeseni, odmah je prerastao u jedno od najpopularnijih mjesta za izlaske u centru Zagreba.

Živimo li, dakle i napokon, u sezoni vinskih barova, ugostiteljskog formata koji je u Zagrebu dosad redovito propadao? Povijest zagrebačkih vinskih barova počinje s jednim podrumom u Smičiklasovoj ulici, preko puta današnje Importanne Galerije, gdje se pradavne 1990. godine smjestio lokal s izborom od tridest ili četrdeset vina na čaše. Koliko se uspijevamo sjetiti, taj je bar, čije smo ime zaboravili jer je trajao vrlo kratko, držao buteljke skoro svih ondašnjih hrvatskih i slovenskih privatnih proizvođača (kojih, doduše, nije bilo mnogo).

Pupitres

Iz ranih devedesetih svakako još valja izdvojiti Champagne bar pokojnog Zlatka Kolmana u Mesničkoj ulici, koji je nudio zanimljivu hranu i među prvima u Hrvatskoj točio šampanjce na čaše, no kao i svi drugi biznisi tog osebujnog poduzetnika, nije imao nikakve šanse da dulje opstane. U prošlom je desetljeću, pak, uvjerljivo najambicoznije zamišljeni zagrebački vinski bar bio Dubravkin put. Zvuči neobično, budući da je Dubravkin put i prije wine bar razdoblja, i nakon njega bio poznat isključivo kao restoran. No, u jednom su trenutku vlasnici bili pristali na koncept vinskog bara, u kojem bi se meni prilagođavao ponudi vina. Takav koncept, naravno, nije mogao zaživjeti jer, prvo, uspješni vinski bar ne smije izgledati kao restoran, i drugo, mora se nalaziti na lokaciji kraj koje prolazi puno ljudi.

Krajem prošlog i početkom ovog desetljeća, u Zagrebu se otvorilo više lokala koji su se nazivali wine barovima, i koji su skoro redovito propadali zbog dva glavna razloga: neozbiljnosti samog projekta i nedostatka stručnosti u prodaji vina. Tako da je do ove godine scena vinskih barova u Zagrebu bila sasvim siromašna.

Cheese Bar

Sada je stanje ipak značajno bolje. Pupitres u Frankopanskoj trenutno je nesumnjivo vodeći vinski bar u Zagrebu. Njegovi su konobari diplomirani enolozi, izbor vina na čaše mijenja se svakodnevno i vješto kombinira komercijalne favorite s nešto originalnijim vinarima, dok je ponuda snackova više nego korektna za zagrebačke kriterije formata vinskog bara. Bastion u Masarykovoj prerastao je u kultno mjesto obožavatelja prirodnih vina, koje nam svakodnevno priređuje veličanstvena iznenađenja. Julien Courtoisov Gamay iz 2014. koji dolazi iz doline Loire, jedno je od najzanimljivijih crnih vina što smo ih kušali u zadnje vrijeme.

Cheese Bar u Cesarčevoj bastion je hrvatskih vina, s već pomalo dosadnom kartom skoro uvijek istih proizvođača. S druge strane, u Cheese Baru redovito na čaše možete piti neka od najboljih domaćih vina poput Kozlovićeve Santa Lucie. Cheese aru valja odati priznanje i zato što svake subote uspješno promovira kamenice kao uličnu hranu, što one zapravo i jesu.

Basement u Tomićevoj još je jedan starinski vinski bar opće prakse, kojem bi vjerojatno trebalo nešto preciznije usmjerenje, dok Bornstein na Kaptolu uživa u jednom od najljepših ugostiteljskih prostora u Zagrebu. Naposljetku, ne želimo preskočiti VINO u Malešnici blizu pizzerie O’Hara, koje je krenulo kao kvartovski lokal, da bi steklo solidan gradski ugled. Otvaranje ozbiljnog vinskog bara u Martićevoj najavljeno za idući mjesec, zaista bi moglo potvrditi da je zagrebačka publika prvi put prihvatila wine barove kao jedan od svojih omiljenih formata.

Foto Bastion no. 19/FB

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.