Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

Izgleda da koncept Ducka uspijeva. Sinoć je bio pun i za večeru, a kuhanje bitno bolje nego na početku

duck-konobari

Desetak dana nakon što smo izvještavajući s probne večere pisali o relativno novom konceptu koji bistro Duck želi uvesti u Zagreb, prolazeći Teslinom mogli smo uživo pratiti kako se stvari razvijaju i prihvaća li tržište taj koncept. Fast bistro Duck je neformalni restoran bez rezervacija,u kojemu se jede za šankom a ponuda se bazira na dnevnim menijima osmišljenima prema sezonskoj dnevnoj ponudi na Dolcu. Za večeru prodaju a la carte meni i posebni meni za Chef’s Table. Cijene su prijateljske, glavno jelo i čaša vina (sva vina su kućna, pune ih Krauthaker, Matošević, Bibich, Režek i sl) za ručak mogu se dobiti za 50tak kuna. Duck je za ručak pun toliko da se u lokal ne može ući, a prije nekoliko dana počeli su s večerama koje, barem ako je suditi po sinoćnjoj atmosferi, također nalaze publiku. Izgleda da je vlasnik Borna Janeš ispravno procijenio potrebe publike za ovakvim formatom i precizno postavio cijene. S Igorom Gudcem, Velimirom Cindrićem i Darkom Vlašićem u kuhinji, sinoćnja večera u Ducku bila je suverenija, tehnički bitno bolja i supstancijalnija od prošle, što je i očekivano jer se restorani uigravaju tjednima.

Meni je počeo s kuglicama od mladog sira i badema s  umakom od pečenog patlidžana i ciklom, laganim dobro složenim jelom koje dimljeni patlidžan i dimljena limeta dobro podižu. Štrudla od svinjske glave  s pireom od pastrnaka podsjeća na spring rollse sa svinjetinom, samo što pastrnak olakšava cijelu stvar i smekšava bogati, skoro roštiljski okus sporo pečene svinjetine. Još jedno jelo s manje korištenim dijelovima mesa je tjestenina s mladom kokoši. Za ovo jelo Duck koristi nježno meso s vrha zabatka, pa na pasti dobijete najmekše sočne komadiće čistog kokošjeg mesa zapečene na vrhu. S teksturom tog mesa, tjestenine i dobrim umakom, na meniju ovo jelo predstavlja vrhunski comfort food i prijelaz na vrhunac večere, hobotnicu i janjetinu. Krak hobotnice stigao je na pireu od šampinjona sa  cherry rajčicama sotiranima sa češnjakom. Neobično ukusan pire od šampinjona ima malo orašastih okusa i dovoljno kiseline za slatkoću i masnoću hobotnice. Jelo od janjetine koje smo dobili sinoć bitno je drugačije od onoga koje smo probali prošil put, i bitno bolje.

Umjesto odvojeno pečenog komada mesa s poširanom kožom i preslatkim elementom meda, na drvenoj daski stigao je komad janjetine pečen u komadu i rolan, s finom ukusnom hrskavom kožicom oko mekog mesa koje se topi u ustima ali je dovoljno čvrsto. Poslužena sa čistim divljim i vrtnim šparogama, ova je janjetina gotovo idealno jelo za bistro kakav je Duck. Večera završava desertom Slatka svinja, domaćim sladoledom od jagoda na kremi od svinjske masti i vanilije, posutom zrelim sirom i hrskavim komadićima Duckovih keksa od sira grabancijaša i čvaraka. Šteta je da s odličnim desertom nismo mogli spariti nijedno vino, na polici s vinima nedostaje jedno slatko vino. Kuhanje u Ducku sinoć je bilo dobro, srčano i iskreno, hrana svježa, neopterećujuća i zaista ukusna. Navečer je to mjesto na kojem se može dugo sjediti u veseloj atmosferi među gostima koji stalno ulaze s ulice i društvima koja ostaju do kasnih sati. S obzirom na energiju mjesta i cijene vina vjerojatno ćete popiti malo više ili se zapričati s konobarima, kuharima i ljudima za susjednim stolom, ali čini se da upravo zbog toga Duck i postaje popularan.

aqua-panna-sidebar

index

ulje-2021-naslovnica

aviation-gin

Izgleda da koncept Ducka uspijeva. Sinoć je bio pun i za večeru, a kuhanje bitno bolje nego na početku

by Kult Plave Kamenice time to read: 2 min