Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
“Mi moramo doznati sve o našoj zemlji, o našim lozama, o uvjetima u kojima one daju najbolje grožđe. Moramo biti precizniji u radu u vinogradu i još posvećeniji i suzdržaniji u podrumu. Moramo se okrenuti prema znanstvenoj zajednici, da nam pomogne u podizanju kvalitete i terroirske prepoznatljivosti hrvatskih vina,” pričao nam je u četvrtak popodne Gianfranco Kozlović, najutjecajniji istarski vinar do danas.
S Antonellom i Gianfrancom Kozlovićem ručali smo u zagrebačkom Theatriumu chefa Filipa Horvata. Gospođa i gospodin Kozlović, distingvirani gurmani, do ovog četvrtka nisu jeli kod gospodina Horvata, pa smo svi skupa naručili malo više tanjura kako bi Kozlovići stekli nešto jasniji dojam o jednom od najoriginalnijih autorskih kulinarskih rukopisa u zemlji. Naručili smo legendarni Horvatov tartar biftek s petnaestak dodataka i čipsom od imotskog krumpira, kozice u panku s kremom od buče i wasabija, klasični rižoto s biftekom, ekscentričnu ali veoma ukusnu kobasicu od sabljarke s kiselim zeljem i domaćim ajvarom, biftek Wellington, “francuski juhu od luka” s bijelim tartufima i kućne tagliatelle s velikim kvarnerskim škampima. Pokazalo se da je chef Horvat skuhao previše hrane čak i za četvero prilično nezasitnih gostiju.
S druge strane, skoro su sva sjela briljirala: osobito dekonstrukcija juhe od luka s uzorno precizno poširanim jajem i obiljem raskošnih bijelih tartufa, i pasta s većim repovima škampa, pečenima na japanskom drvenom roštilju. Tijekom uistinu specijalno dobrog ručka, razgovarali smo i o ulozi Kozlovićeve kćeri Gianne, dvostruke enološke diplomantice, u sustavu najvažnije istarske privatne vinarije. Gospodin Kozlović kazao je da gospođicu Kozlović zasad vidi u području unapređenja vinogradarstva i u suradnji sa znanstvenom zajednicom, ali je pametno i senzibilno zaključio da je ne želi zatvarati u bilo kakve previše formatirane ladice.
“Mislim da Gianna treba pronaći vlastiti prostor u našoj vinariji, i na kanim je u tome sputavati,” naglasio je Kozlović. Tijekom inspirativnog, informativnog i gastronomski sjajnog ručka u zagrebačkom Theatriumu popili smo par butelja velikih bijelih vina španjolskog Marquisa de Murriette, sedam ili osam čaša šampanjca, i dvije čaše sjevernotalijanskog crnog vina proizvedenog od croatine, koja nije ista sorta kao istarska Hrvatica.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
