Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U ponedjeljak oko pola šest popodne ušli smo u Evergreen na Ilici, blizu križanja s Frankopanskom. Riječ je o jednom od starijih zagrebačkih sushi barova, koji je ljeto proveo u preuređenju. Sadašnji je ambijent ugodniji i zeleniji nego ranije, ali je šteta što su ukinuti visoki stolovi na prozorima koji su Evergreenu davali dodatnu živost i sasvim blagi dodir kozmopolitizma.
Evergreenov se meni nije bitno promijenio: tu su i dalje bazične istočnjačke juhe i puno raznih pohanih jela koja se lažno izdaju pod tempuru, pa još par wokova. No, Evergreen ionako nije gastro restoran, nego tek jedan od brojnih istočnjačkih street food lokala u Hrvatskoj.
Problem je, međutim, u tome što Evergreen spada u sve veću, gotovo epidemijsku grupu zagrebačkih restorana koji ustvari ne drže najprivlačnija jela sa svojih menija. U ponedjeljak predvečer konobara u Evergreenu prvo smo pitali za nigiri s torom, masnom tunom. Konobar je rekao da masne tune trenutno nema.
Zatim smo našeg ljubaznog konobara pitali za hamachi, japanski gof. Kojeg također nije bilo. Par minuta pošto nam je rekao da nema ni hamachija ni i tora, doznali smo da Evergreen ne drži na španjolski albarino, jedno od vina koje se dobro slažu uz sushi.
E sada, ni tuna ni japanski gof ne zavise o dnevnom ulovu, o jugu ni o buri. Riječ je o zamrznutim ribama koje se mogu naručiti ako redovito plaćate, mjesecima unaprijed. Ako, dakle, restoran ostane bez vrhunske tune i japanskog gofa, nestašica riba koje nisu ovisne o dnevnom ulovu posljedica je čistog nemara. Što je šteta. U Evergreenu jedemo dugo godina, i zaista bismo željeli da je u boljem stanju nego što je bio večeras. Vlasnici Evergreena trebali bi se bar malo ozbiljnije početi baviti ugostiteljstvom.
HRANA -3/5 VINA -3/5 AMBIJENT +3/5 SERVIS -4/5
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
