Korčula danas nije imala barem četvrtinu jela s menija. Što se ozbiljnom restoranu ne smije događati

Na lijepo uređenu Korčulinu terasu u Teslinoj sjeli smo u nedjelju oko 12 i 20. Naručili smo šampanjac, Veuve Clicquot po vrlo korektnoj cijeni, pa smo ljubaznog konobara odmah pitali za škampe.

“Danas nismo uspjeli nabaviti škampe. Znate, nedjelja je,” kazao je konobar. Zatim smo pitali za kamenice. “Nažalost, nemamo ni kamenice.” odgovorio je superprofesionalni konobar.

Pa nas je zanimalo ima li barem škampa za rižoto. Odgovor je glasio: “Nažalost, nema.” Tu smo se već zabrinuli, jer znamo da golema većina zagrebačkih, kao i jadranskih restorana za rižoto koristi manje, zamrznute škampe. Zato se uostalom rižoto od škampa nalazi na stalnom Korčulinom jelovniku.

Dosta je nezgodno kad restoran ostane bez sastojaka koji se nabavljaju tjednima ili mjesecima unaprijed. Situacija je postala još gora s grdobinom. Gosti kraj našeg stola htjeli su jesti grdobinu. Korčula trenutno na meniju ima dva jela od grdobine.
Konobarica, jednako ljubazna kao i njen kolega, gostima za susjednim stolom morala je objasniti da danas, eto, u Korčuli nema ni grdobine. Konobarica je gostima preporučila hobotnicu, a oni su odgovorili da su hobotnicu jeli tijekom prošlog posjeta, pa su sada htjeli kušati grdobinu.

Budući da Korčula kao i cijela restoranska grupa kojoj pripada radi sa zamrznutim repovima grdobine, dosta je nerazumljivo kako je restoran baš za nedjeljni ručak ostao bez namirnice koja se nabavlja unaprijed.

Kako, dakle, nije bilo škampa na žaru, škampa za rižoto, kamenica i grdobine, nismo se ni usudili pitati za svježu oboritu bijelu ribu. Nego smo pokušali naručiti skromne pržene gavune. Konobaru je sad već postalo ozbiljno neugodno: “Oprostite, ali danas nemamo ni gavune.” Tada smo odlučili napisati ovaj tekst.

Unatrag četiri godine objavili smo barem desetak pozitivno intoniranih članaka o Korčuli, staroj zagrebačkoj gostionici koja se prvo transformirala u moderni i uspješni riblji bistro, da bi poslije pandemije počela držati vrhunsku bijelu ribu, škampe i kamenice.

Korčula je, teoretski govoreći, najpouzdanije mjesto za riblju hranu u centru Zagreba. Ali, danas u Korčuli nije bilo barem četvrtine jela sa stalnog jelovnika, što je potpuno  nedopustivo za bilo koji profesionalni restoran.

Razumljivo je kad restoran ostane bez velikih škampa. Ali, potpuno je nerazumljivo kad restoran ostane bez repova grdobine ili bez gavuna.

Incidenti poput današnjeg  ukazuju na ozbiljniju krizu u vođenju restorana, barem kad je  riječ o nabavi. Što je šteta. Korčula je danas za ručak bila solidno popunjena, servis je bio odličan, a ona hrana koja se mogla naručiti vrlo korektna.

Ako Korčula zbog bilo kojeg razloga nije kadra osigurati kontinuiranu nabavu, trebala bi odustati od fiksnog  menija i svesti jelovnik na crnu ploču, na kojoj piše što se danas može jesti.  Jer, neugodnosti poput današnjih ne trebaju ni Korčulinim gostima ni Korčulinom osoblju ni Korčulinom ugledu.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.