Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Stara konoba, jako veliki lokal na fažanskoj rivi, gotovo plastično demonstrira sve loše i pokoju dobru stranu turističkih ugostiteljskih objekata koji se zovu konobe. Jelovnik je fotografska razglednica za nezahtjevne turiste. Meni sadrži sve i svašta, od inćuna i srdela do pljeskavica i ćevapa.
Stara konoba drži i bečki šnicl, pileće odreske i niz sličnih generičkih jela koja nemaju veze s konobama. Posluga je ipak najzabavnija priča koja se naprosto mora ispričati. Došli smo u subotu u pola jedan. Vrlo ljubazni konobar odmah nas je smjestio za stol, donio nam butelju Kaboline Malvazije, solidan kruh i neobično dobro, pikantno bezimeno ulje. Naši su gosti kasnili, a mi smo u međuvremenu pojeli korektne slane inćune i jako fine marinirane srdele.
Kad su naši prijatelji stigli, restoran se već žestoko napunio. Na terasi i u blagovaonici okupilo se šezdeset do osamdeset ljudi, što siroti konobari nisu nikako uspijevali svladati. Pa smo čekali pola sata da bismo uopće naručili glavna jela, koja su stigla za dvadesetak minuta: kuhinja je, dakle, puno produktivnija od servisa.
Ali, crno vino koje smo naručili ranije od hrane, još nije došlo na stol, dok je druga butelja bijelog vina beznadno čekala kraj kible s ledom da je bilo tko otvori. Dečki su u kaosu zaboravili donijeti crno vino i zaboravili otvoriti bijelo, za što se, naravno, nitko nije ispričao. Konobarima ne možemo zamjeriti sva ova zakašnjenja: troje ili četvero ljudi naprosto ne mogu svladati gužvu kakva je danas oko dva vladala u Staroj konobi.
Moramo, međutim, puno toga zamjeriti jednom od konobara koji se gostima obraća s ti. Restoranski konobar koji gostu, a da ga ne pozna, govori ti, zaslužuje trenutačni otkaz (naravno da se ni gosti konobarima ne smiju obraćati s ti). Stara konoba, razumljivo, ne može otpustiti tog rogobatnog konobara jer nema koga drugog zaposliti.
Naše današnje iskustvo u fažanskoj Staroj konobi doimalo se kao da gledamo restoranski film Stanlija i Olia. Sve nam je bilo urnebesno smiješno, i sasvim malo neugodno, valjda zato što nismo očekivali ništa drugo osim dokumentarnog uvida u svijet turističkih “konoba”.
Međutim, hrana je bila neusporedivo urednija i preciznija od servisnog kaosa koji je u subotu za ručak vladao u Staroj konobi. Miješane školjke na žaru bile su skoro pa odlične i lijepo su izgledale; salata od ukiseljene hobotnice relativno je originalno i elegantno jelo, dok je goveđi carpaccio, serviran hvala Bogu na sobnoj temperaturi, ukusniji nego u nizu mnogo skupljih restorana.
Dva mala predjela, četiri velika glavna jela, desert, sir, dvije butelje Kaboline mlade Malvazije i butelju uobičajeno briljantne Medeine Punta Grece platili smo 220 eura, što bi predstavljalo vrlo dobru vrijednost za novac kad bi Stara konoba bila kadra uspostaviti barem donekle efikasan i uljudan servis.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
