Kult plave kamenice - logotip
Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Divider Text

Zagrebački Il Secondo zaista je dobar restoran. Uz samo malo truda oko detalja mogao bi postati izvrstan 

Il Secondo, uvjerljivo najbolji restoran koji je ikad radio u Novom Zagrebu ne računajući herojsko gastronomsko vrijeme Hipodroma, ovog se ljeta posebno trudi.

Il Secondo na Aveniji Dubrovnik preko puta Velesajma, sastavio je gotovo uzoranqw ljetni meni: juha od žutih tikvica i pečenih paprika, burrata servirana na breskvama, ljetna carbonara, salata od jadranske tune i zapečenog slanutka, parmigiana.

Hrana je veoma dobra. Juha od tikvica i paprika bila je odlična, s finim slatko zadimljenim okusom pečenih paprika. Parmigiana je bila bogata i sočna, dok je tuna imala zaista autentičan okus velike masne plave ribe, za razliku od većine tuna iz supermarketa i masovne distribucije koje nemaju okus ni po čemu. Kruh je fin i privlačan, s dobrom teksturom: pojeli smo previše foccacie. Vinska lista veoma je dobar mainstream s par uzbudljivih iskoraka; na Veliku Gospu na čaše su se, među ostalim, točili Simčičev Pinot grigio, nekoliko Dvanajščak-Kozola i odličan Toljev sauvignon Frenchie.

Il Secondo se toliko potrudio oko ljeta da su na meni stavili čak i aromatiziranu vodu i chillere. Uz samo malo rada na detaljima, Il Secondo bi ovaj golemi rad mogao pretvoriti u još veći reputacijski kapital: Il Secondo posjeduje dovoljno elemenata da se uvrsti među petnaestak najboljih zagrebačkih restorana izvan fine dininga, no mora ispraviti neke početničke greške.

Evo u čemu je Il Secondo danas griješio. Prvo, jelo od burrate i bresaka kontamininirano je medom s tartufima. Med s aromom tartufa spada među one grozne ultrakičaste interpretacije tartufa koje ozbiljni restorani ne drže. Drugo, na Il Secondovim se stolovima redovito nalazi  “balsamico” Ponti: radi se o trećerazrednom proizvodu za supermarkete, koji se ne bi trebao koristiti u restoranima: puno je bolje servirati bilo koju pristojnu kvasinu. Treće, uz parmigianu smo dobili već naribani sir. Ne onaj grozni paprirnati iz vrećice, ali već naribani. 

U Vinodolu, koji pripada istoj restoranskoj grupi kao Il Secondo, sir se uvijek riba pred gostima, za stolom; unaprijed  naribani sir ne postoji. Četvrto, na dnevni ili tjedni meni ne stavljaju se jela koja se ponavljaju; Il Secondo je danas, međutim, nudio dva jela s kombinacijom tune i pečenog češnjaka.

Il Secondu, dakle, treba fine tuning da bi dostigao svoj puni potencijal. Ali, ovaj je sigetski restoran iz sezone u sezonu uistinu sve bolji. Konobarica koja se danas brinula o našem stolu mogla bi, bez fine tuninga i dodatnih priprema, odmah početi raditi u Esplanadi.

PODIJELI
Plava
Sve sto stvarno trebate znati o gastronomiji
Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.