Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
La Riseria je trgovina talijanskim delikatesama i vinima blizu ugla Gundulićeve i Ilice. Prije par mjeseci La Riseria je preuzela legendarnu gostionu Blato/Tip Top, na uglu Gundulićeve i Masarykove.
Prije milijun godina Tin Ujević, nesumnjivo najvažniji hrvatski pjesnik svih vremena, u Blatu je držao predavanja i soareje; Blato je, usprkos tome što bilo jeftina krčma, predstavljalo istinski intelektualni salon poštenije i znatiželjnije grupe zagrebačkih intelektualaca.
U vrijeme Novog vala Blato je bilo zadnja (ili prva) točka zagrebačkog Tobacco Roada, koji se protezao od dva Kavkaza, preko Zvečke, do Ujevićeva javnog ureda. U proteklih petnaestak godina taj je restoran bio u lošem do groznom stanju: postao je potpuno društveno irelevantan, a hrana nije bila dobra, osobito u zadnje vrijeme. Jedino što je u Blatu vrijedilo bila je uspomena na Ujevića.
Kad se iznad vrata Blata/Tip Topa pojavio znak Riserije, uplašili smo se da će se ondje otvoriti još jedan talijanski dućan koji će ignorirati uspomenu na genijalnog pjesnika. Umjesto toga vlasnici Riserije otvorili su vinski bar i tratoriju, gdje kuhaju uglavnom s proizvodima iz svog uvoznog programa i toče vina koja sami uvoze.
Prednji dio Riserije rustikalni je bar s visokim stolovima, dok se u drugoj prostoriji nalazi decentno uređeni restoran. Sjeli smo, naravno, u bar i s barskih stolica gledali ljude, aute i izloge na jednom od najvibrantnijih zagrebačkih raskršća. Riseria ima fenomenalan vizualni kontakt s gradskim životom, i to je jedna od njenih strateških prednosti.
Zatim smo naručili butelju Bellavista Rosea. Bellavista je jedna od najvažnijih vinarija u Franciacorti, a Franciacorta je, podsjetimo, uvjerljivo najbolja talijanska regija za proizvodnju pjenušavih vina. Osim nekoliko etiketa Bellaviste, La Riseria drži i Castaldijeve pjenušce. Contadi Castaldi također spada u grupu elitnih “šampanjerija” iz Franciacorte. Tin Ujević bio bi zadovoljan i ugodno iznenađen: u cijeloj povijesti Blata ondje se nikada nije bolje pilo.
Novi vlasnici nisu zaboravili Ujevića. Njegov portret gleda u goste koji sjede za visokim stolom kraj prozora vinskog bara. Riserijinoj ponudi vina mnogošto, naravno, nedostaje. Prvo, nisu posebno označena vina koja se toče na čaše i njihove cijene, što je neprofesionalno. Drugo, fale neki obavezni talijanski žanrovi; ne možete imati talijanski vinski bar bez barola i barbaresca, ozbiljnog chiantija i brunella, kao ni bez prirodnih vina iz Collija ni vulkanskih vina sa Sicilije. S druge strane, drže vrlo dobar Tomassijev amarone.
Hrana u Riseriji jednostavna je i može biti dobra. Brudet od jako velikih kozica poslužen s orecchiettama jako nas je ugodno iznenadio. Radi se o vrlo ozbiljnom, bogatom i dobro skuhanom comfort foodu. Rižoto s biftekom imao je dobro izvučene okuse, ali nije bio propisno skuhan. Nismo sigurni da je kuhar poštovao sve korake u pripremi rižota, a gotovo smo sigurni da ga na kraju nije mantekirao maslacem. Ali je zato konobar propisno ribao parmezan za stolom. Tiramisu je loše prezentiran: malo naribane crne čokolade ili dobre mljevene kave i jedna Luxardova višnja vizualno bi ga raspjevali.
Vlasnici Riserije svjesni su da moraju još puno raditi. No, koncept je jako dobar, uređenje izvrsno, a izbor pjenušaca prvorazredan. Cijene su više nego razumne. Gigantska porcija brudeta s pola kilograma velikih kozica košta 150 kuna, a rižoto s biftekom oko 80 ili 90 kuna.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
