Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Na pitanje koje vino najviše volim, mislim da je odgovor većine kolega sommeliera vrlo težak ili gotovo nemoguć. U ovom ću tekstu spominjati sorte i regije koje svakodnevno zaista i konzumiran, manje ću spominjati razne sajmove na kojima se degustira ili kuša mala količina različitih vina pa često odu u zaborav.
Odabir vina prilagođavam trenutku, društvu u kojem se nalazim, vremenskim prilikama i naravno sezoni. Kad kažem vremenskom prilikama mislim na ljeto ili zimu, što znači da u ljetnim mjesecima preferiram pjenušava i laganija vina dok zimi u društvu radije popijemo crna vina.
Kada spominjem sezonu, mislim na jela odnosno namirnice i u tom smislu sljubljivanje jela i vina. Ono što najviše želim naglasiti kod konzumiranja vina je to da nikad nisam otvorio bocu vina samo za sebe.
Budući da u ovoj rubrici spominjemo temu što naviše vole piti sommelieri onda se naravno odlučujem i kažem istarska malvazija, prije svega misleći na količine. Dugogodišnji sam član komisije Vinistre kada se ocjenjuju malvazije, poznajem sve karakteristike gotovo svih malvazija Istre a ima ih jako puno. Osim toga za najveću hotelsku kuću u Hrvatskoj slažem vinske karte te kad je riječ o hotelima koji se nalaze na području Istre, naravno da su u tim vinskim kartama najzastupljenije malvazije.
Preferiram svježe, mlade malvazije, iskrene, okusne, sočne i mineralne, dakle većinom one koje dolaze sa crvene zemlje. Kada je riječ o tzv ozbiljnim malvazijama onda su to one sa bijele zemlje, macerirane, odležane u drvu ili čak iz amfore. Taško mi je ovom tekstu spominjat imena vinara, prijatelj sam s mnogima te ne želim nekog ne spomenuti iz prijateljskih ili poslovnih razloga.
Osim malvazije od hrvatskih bijelih sorti oduševljen sam i rado pijem Pošip, mišljenja sam da je to sorta koja ima najveći potencijal. Dok pišem ovaj tekst pod dojmom sam Plešivice i Plešivičkih ljudi i vina, nedavno sam ih posjetio te moram spomenuti fantastične izvedbe maceriranih Rizlinga, Traminca, Sauvignona i crnih pinota. Kutjevo i Baranja su mi omiljene destinacije kada su u pitanju bijela svježa vina.
Osim gore spomenutih bijelih vina i područja hrvatske od crnih vina naravno da mi je najdraži i najbliži Teran. Kada je riječ o teranu tada mislim samo na odležane terane dok mlade ne preferiram.
Osim odležanih terana, crna najdraža sorta su crni pinoti. Moram se pohvaliti i spomenuti da sam imamo čast i privilegiju prije dvije godine posjetiti Domaine de la Romanée-Conti i uvjeriti se što crni pinot zapravo jest. Nažalost to su financijski nama nedostupna vina, ali kad god imam priliku rado naručujem talijanski crni pinot regije Alto Adige.
Kroz cijeli ovaj tekst spominjem i pišem o vinima koja ja zaista pijem i trošim u velikim količinama, ali naravno obožavam i uživam u šampanjcima kad god se za to ukaže prilika. Boraveći u Champagni u nekoliko navrata jednostavno ne mogu ne prisjetiti se te druge fermentacije u boci, njihovih mirisa i okusa.
U ovom trenutku poželio sam Bollinger. Obožavam njegov kremasti dugotrajni okus. Nisam strastveni ljubitelj slatkih vina, rijetko ih pijem, ali ne odbijam neki recimo austrijski ili zagorski predikat. Obiteljski ručak često završavam s XO Cognacom ili odležanom grapom.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
