Kiridžijin Dingač iz davne 1996. godine jedno je od najboljih suhih vina ikad proizvedenih u Hrvatskoj

Više od 25 godina profesionalno kušamo vina. Ne sjećamo se da smo ikada probali suho hrvatsko vino staro četvrt stoljeća, koje je bilo u toliko senzacionalnom stanju kao Dingač Vedrana Kiridžije iz 1996. godine (slatka su vina, naravno, sasvim drukčiji žanr). 

Kiridžijin smo Dingač iz 1996. godine otvorili u utorak navečer. Dekantirali smo ga ali ne predugo, i natočili u srednje velike čaše za crni pinot. Dingač iz 1996. nije imao nimalo mirisa po prašini tipičnog za starije plavce. U Kiridžijinom Dingaču iz 1996. nije se osjetilo nimalo volatilne kiseline toliko karakteristične za mnoge vrhunske plavce s Pelješca iz 90-tih godina.

Ovo vino danas, poslije toliko vremena, ne pokazuje ni jednu pogrešnu notu u bouquetu ili okusu. Ono je naprosto perfektno, i samo boja, koja je na rubovima ciglasta, odaje da je riječ o starom vinu. Starom u najplemenitijem mogućem smislu riječi.

Kiridžijin Dingač iz 1996. godine i danas je prepun voćnih nota koje se miješaju s tipičnim mirisom vruće zemlje i s očekivanim tercijarnim elementima, koji su otišli prema kavi , suhim šljivama i toplim začinima.

Tanini su očekivano potpuno glatki, ali se još uvijek itekako osjete. Završetak je dug, relativno mekan i voćno-alkoholno sladak. Talog je moćan, gust i debeo skoro kao kod vintage porta.

Kiridžijin Dingač iz 1996. godine nije nam posve nov. Prvi smo ga put probali prije desetak godina, i onda nas je fascinirao mladolikošću i vibrantnošću. No danas je još mnogo impresivniji.

Kiridžijin Dingač iz 1996. godine kojeg, naravno, već dugo nema na tržištu, važan je zbog dva razloga. Prvo, on pokazuje da plavci s određenih lokacija, uz minimalnu ali preciznu obradu u podrumu, mogu trajati gotovo jednako dugo kao velika klasična svjetska vina.

Drugo, on još jednom afirmira Dingač kao najvažniji hrvatski cru. Nasuprot starom veličanstvenom Dingaču iz 1996. godine probali smo mladi Kiridžijin Dingač iz 2018. koji je iskričav, prepun voća i tanina, svjež i još u fazi dječjeg vrtića. Ali je svejedno jako fin.

Dingač iz 2006. nema onu vibrantnost, plemenitost i gustoću Dingača iz 1996. ali je i dalje riječ o izuzetno dobrom vinu. Kiridžijin Dingač iz 1996. godine, kao i Stagnum iz 2003. ili neki Burini i Madirazzini stari Dingači, daje snažan razlog da se na hrvatsko vinsko tržište napokon uvede katalog berbi i da se vina cijene i prodaju po značajkama pojedine berbe.

Za početak, najozbiljniji dubrovački restorani trebali bi otkupljivati preostale boce tih velikih vina i držati vertikale Dingača i drugih vrhunskih peljeških plavaca iz najboljih berbi unatrag tridesetak godina.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.