Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Vrhunski chefovi katkad počinju u lošim restoranima. Matija Bregeš je kao klinac profesionalno kuhao u Ivici i Marici, nacionalnom turističkom restoranu u Tkalčićevoj, koji je već davno propao i gdje hrana uistinu nikad nije bila dobra. Vjerojatno niti jedan gost tog restorana nije pomislio da je iz Ivice i Marice moguće doći do Michelinove zvjezdice.
No, ako ste dovoljno talentirani, znatiželjni, strastveni, disciplinirani i voljni učiti, doslovno je sve moguće. Pa je tako gospodin Bregeš u samo šest godina uspio prevaliti put od lošeg zagrebačkog turističkog restorana do Michelinove zvjezdice. Prije ovogodišnje zvjezdice Bregeš je dobio i jednu nagradu hrvatskog Gault Millaua. Restoranska je industrija vertikalno neobično prohodna, gotovo kao sport ili show business.
[adsense_content_v2]
Ključnu ulogu u Bregešovu usponu odigrao je njegov dolazak u kuhinju paškog Boškinca prije pet godina. Boškinac je bio jedan od prvih hrvatskih gastrohotela u kojem su svojedobno skupa kuhali Stephan Macchi i Dino Galvagno. Sredinom ovog desetljeća hrana u Boškincu više nije bila dobra. Pa je vlasnik Boris Šuljić, iznimno pametan čovjek, razumio da mora sve preokrenuti.
Gospodin Šuljić prepoznao je talent i volju mladog gospodina Bregeša, pa ga je počeo slati na stažiranje u vodeće svjetske restorane, uključujući baskijski Azurmendi i danski Geranium. Isplatilo se. Već 2018. godine Boškinac je postao prvorazredni gastronomski restoran. Godinu dana kasnije bio je među pet ili šest najboljih hrvatskih restorana, a u veljači ove godine zasluženo je dobio Michelinovu zvjezdicu.
Bregešov rukopis u Boškincu bio je ekstremno lokalan: puno foraginga u krugu od kilometar oko restorana, sva moguća jela od mliječne paške janjetine i ponešto izvanrednih jela iz mora . Na Pagu se, među ostalim, mogu nabaviti genijalni škampi. Kombinacija vrhunskih lokalnih sastojaka, iznimne preciznosti u kuhanju i jasno definiranih, čistih okusa, karakterizira Bregešovo kuhanje u Boškincu.
Matija Bregeš napustio je Boškinac u listopadu ove godine. S jedne strane, to je logično. Otok barem sedam mjeseci godišnje nužno znači izolaciju, što je teško podnijeti svakom mladom čovjeku koji nije odrastao na otoku. S druge strane, mislimo da bi i za chefa i za Boškinac bilo korisnije da je Bregeš ostao. Boškinac je, naime, jedan od svega nekoliko hrvatskih restorana, koji je imao potencijal za dvije zvjezdice.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
