Povijesni beljski podrum u Kneževim vinogradima može se transformirati u prilično spektakularno mjesto za večeru. U glavnom hodniku, pod drevnim voltama od opeke s izravnim pogledom na velike drvene bačve, postavljen je stol za desetero, na kojem su glavni dekorativni elementi jedan crni i jedan bijeli jeroboam.
Ambijent je bio dostojan velikih svjetskih vinarija (zapravo pomalo nas je podsjetio na drveno staklene-platforme u novoj vinariji obitelji Antinori) a hrana se pokazala neobično inovativnom. I to u dva različita konteksta.
Prvo, veći dio menija bio je posvećen sljedivoj crnoj slavonskoj svinji iz Beljeva stada, koje trči, kupa se i hrani na rubovima Kopačkog rita. Drugo, Baranju redovito posjećujemo šest ili sedam godina. Dosad smo ondje jeli isključivo rustikalnu hranu: ovaj ili onaj narezak, bolji ili lošiji fiš, patku ili teletinu ispod peke, ili gulaš od jelena, što sve može biti manje ili više fino, ali je nužno dosadno jer se stalno ponavlja.
Belje je za sinoćnju večeru, koja nipošto nije bila dosadna, angažiralo chefa Tomicu Đukića. Gospodin Đukić ovog je ljeta postao nacionalna kulinarska zvijezda. Kao chef hrvatske nogometne reprezentacije, osobno je kuhao za svjetske viceprvaka tijekom Svjetskog prvenstva u Rusiji. Tomica Đukić sinoć nam je pokazao kako slavonsko-baranjska kuhinja može biti moderna, plemenita i visoko elaborirana, a istodobno duboka poput crnog kasnojesenskog slavonskog blata, utemeljena u autentičnom terroiru.
Prvo smo probali spektakularan osam mjeseci odležani kulen od prave crne slavonske svinje, koji bi, ako se standardizira, mogao promijeniti kriterije višeg segmenta hrvatske mesne industrije. Osim kulena, impresionirala nas je i kobasica od beljske CSS, koja se u ustima topila poput vrhunske bellote.’ Drugo se jelo baziralo na smuđu iz ribnjaka iz Orahovice. Ova, najplemenitija hrvatska riječna riba, u Đukićevoj je izvedbi zadržala čvrstu ali mekanu teksturu, te je imala naglašeni medno orašasti okus. Iskreno govoreći, nismo vjerovali da se u istočnoj Hrvatskoj može pojesti nešto toliko elegantno, karakterno i delikatno.
Glavno se jelo baziralo na sočnom lungiću beljske crne slavonske svinje, koji se kupao u tehnički perfektnom umaku od cabernet sauvignona. S obzirom na slatkoću pečene cikle i pirea od bundeve, ovom bi jelu dobro došao neki ljuto kiselkasti element. S druge strane, Đukićev CSS lungić vrijedi posluživanja u Esplanadinom Bistrou.
Uz ovu izvrsnu i suvremenu hranu pili smo odlični beljski Chardonnay iz 2017, vrlo finu Graševinu iz iste berbe te izvrsnu, svježu i bogatu Frankovku iz 2015. koja nažalost još nije na tržištu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.