Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
St.John je londonska institucija i jedan od najutjecajnijih engleskih restorana u zadnjih trideset godina. St.John je osnovao chef Fergus Henderson u blizini velike mesnice Smithfield, koja je uvelike utjecala na razvoj smjera i koncepta restorana.
U tridesetak godina postojanja, St.John je pokupio gotovo sve moguće nagrade, od priznanja za najbolje engleske restorane i Michelinove zvjezdice, do famozne izjave Anthonyja Bourdaina da je St.John restoran iz njegovih snova. St.John je u međuvremenu narastao na nekoliko lokala, među kojima su bar, pekarnica i sestrinski restoran u Maryleboneu, hipsterskom dijelu Londona između Hyde Parka i Regent’s Parka.
Od samog početka St.John dosljetno provodi nose-to-tail filozofiju, koju je popularizirao diljem svijeta. Restoran je obavzna lektira za sve chefove koji hodočaste u London. Kuhinja St.Johna se bazira na uglavnom podcijenjenim rezovima mesa, pa se na jelovniku i u specijalnoj dnevnoj ponudi mogu pronaći iznutrice, srca, bubrezi, tripice ali i izvrsni komadi ribe. U St.John smo došli navečer, kad je atmosfera bila na vrhuncu. Restoran i bar okupljaju najrazličitije goste, većina večera počinje s pintom piva koja se pije na ulici.
St.John je jedan od najneobičnijih restorana s Michelinovom zvjezdicom. On je po mnogočemu iznimka. St.John ima plastične bijele stolnjake, čaše za vino podsjećaju na čaše za gemišt iz prošlog stoljeća, u restoranu nema glazbe, stvara je šušur gostiju i osoblja, a servis je bliži pravoj istarskoj konobi nego restoranu s Michelinovom zvjezdicom u jednom od najskupljih gradova na svijetu.
St.John to, naravno, radi namjerno i uspješno stvara dojam restorana za posrnulu englesku radničku klasu. Ali želje se nekad ne poklapaju sa stvarnošču. Naš dojam s te jedne večere u St.Johnu je da su ga preuzeli bogati klinci, s tek ponekim istinskim štovateljem njegovog pristupa.
St.John nije briga za to. I u hipsterskoj atmosferi koja trenutno vlada u njemu, branit će svoj koncept, i jednom kad ne bude u modi kao što je sad, i kad se opet neizbježno vrati u trend.
Ferguson uspješno odoljeva trendovima i to se mora poštovati. Ono što je nedopustivo jest gotovo pola jela koje smo dobili za večeru. Izabrali smo nekoliko klasika koji su prošli test vremena, i par dnevnih specijaliteta. Pečena koštana srž koja se maže na tostirani kruh s peršinom i krupom soli je izvrsni primjer kako se od jednostavnih sastojaka mogu dobiti raskošni bogati okusi kojih se nismo mogli zasititi.
Mala grilana preprelica sa zelenim umakom bila je vrlo dobra i sočna, ali u St.Johnu se očekuje puno bolji umak od onoga koji smo dobili. Ovaj podsjećao na tek malo bolju verziju omraženog tršćanskog umaka, utoliko što u njemu nije dominirao sirovi češnjak.
Glavna jela bila su još problematičnija. Hot crab (rakovica) nije imala dovoljno mesa za porciju koja košta skoro 30 funti, a umak je bio zaista bazična forma bijele buzare. Ništa bolje ni lošije od milijun hrvatskih restorana na moru. Bikov jezik je bio najteži prijestupnik. Na stol su došla dva manja jezika, odnosno jedan prepolovljen na pola, sve je bilo ukusno ali i gadno prepečeno, toliko da se jezik osušio do nejestivosti. Jelo je do prolazne ocjene doguralo samo zbog izvrsnog krumpira koji nije imao greške i odličnog hrena.
Baš kad smo mislili da St.Johnu ne možemo dati više od -4, naručili smo još jedan klasik, madeleine kolačiće. Madeleine se čekaju dvadesetak minuta i na stol dolaze tople, mekane i savršene. Najbolje koje smo dosad igdje probali. Nažalost, hrana u St.Johnu nije nam opravdala visoka očekivanja, ali to nije pokvarilo ukupno dojam restorana, koji je bio prilično dobar. Možda je kuhinja zaista imala loš dan. St.Johnu ćemo rado dati još jednu priliku kad se vratimo u London. Atmosfera, koncept i pojedina jela su zaista na visokoj razini. Račun za dvoje smo platili 165 funti ili 191 euro.
26 St John Street, London
HRANA 4 VINO 4 SERVIS +4 AMBIJENT +4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
