Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U Hrvatsku se godišnje iz Mađarske uveze više od četiri milijuna litara bijelog rinfuznog vina, odnosno vina u posudama obujma većeg od dva litra, kako se to bilježi u Zavodu za statistiku, od kojeg smo dobili brojke koje nas zanimaju. Jasno da se postavlja pitanje gdje se proda svo to vino, obzirom da se radi o brojkama koje su ogromne.
Za usporedbu, u Hrvatskoj se 2024. službeno proizvelo oko 47 milijuna litara vina, ne postoje točne statistike za crno i bijelo, ali nekakvom procjenom se drži da su dvije trećine bijelog, što bi bilo malo preko 30 milijuna litara. Dakle, mađarske rinfuze se uvozi više od deset posto u odnosu na ukupnu hrvatsku proizvodnju.
Uvozni podaci za 2025. godinu još su dramatičniji, naime samo u prvih 11 mjeseci se uvezlo preko 4,5 milijuna litara rinfuznog vina iz Mađarske. O kvaliteti sve govori vrijednost tog vina, malo preko 3,3 milijuna, dakle oko 73 centa je litra. Jednostavno je nemoguće proizvesti za tu cijenu vino s trsova koji imaju manje od dva kilograma grožđa, što je neki čak i jako nategnuti maksimum čak i za kvalitetna vina, a u suprotnom se treba na veće kilaže po lozi dodavati šećer. Ukratko, bez okolišanja, iz Mađarske uvozimo krajnje loše rinfuzno vino, da ne kažemo smeće.
Koje se ne prodaje pod mađarsko. Nekoliko prodajnih centara u svojoj ponudi ima one tetrapake od pet litara, koji ulaze u ovu statističku kategoriju, ali radi se o rijetkim proizovdima, a i kad smo pitali u jednom objektu u splitskoj regiji, prodaju male količine na godišnjoj razini, puno bolje idu tetrapaci s hrvatskim vinima. Doduše, nakon ovakvih brojki je jasna sumnja da se dobar dio tih loših hrvatskih vina nadopunjuje mađarskim. Nije to zabranjeno, dapače, u svako sortno vino se može dodati do 15 posto nekog drugog, ali ima tu jedna kvaka. Ukoliko je taj dodatak uvezen, vino više ne bi imalo oznaku hrvatskog, eventualno se, ako se nadotoči mađarskim, može staviti oznaka „iz EU“.
Zbog toga smo prošli nekoliko dućana i pregledali dvadesetak etiketa najprodavanijih domaćih bijelih vina u onoj konfekcijskoj razini, ispod osam eura po litri ili butelji. Samo je jedno nosilo oznaku da je iz Europske unije, sva ostala su imala priču o hrvatskoj izvornosti, nerijetko i s kojih lokaliteta dolazi. Ukratko, preko četiri milijuna litara vina iz Mađarske se uveze, a onda većina tog vina fantomski nestane. Ne treba biti kriminalist po struci da bi se zaključilo kako se negdje na veliko miješa domaće vino s onim iz Mađarske, da bi ga se onda etiketiralo kao hrvatsko. I to u udjelima puno većim od 15 posto, same količine kažu da bi gotovo svaku bocu bijelog vina u Lijepoj našoj mogli nadopuniti s tim omjerom ovog uvoznog. A ne pune se, želimo vjerovati da još uvijek većina vinara ne radi ovakve svinjarije.
Svi ovi podaci trebali bi biti alarm za tržišne i poljoprivredne inspekcije, u Hrvatskoj je u tijeku zapravo velika vinska prevara. Pri čemu ne bi trebao biti veliki problem doznati tko se bavi ovakvim marifetlucima, postoje uvozni papiri, zna se kod koga odlaze ta vina od 70 centi po litri, ne bi trebao biti problem poslati na testiranje ono što oni proizvedu. Prije svega zbog zaštite potrošača, kako domaćih tako i turista, ali posebno i zbog zaštite svih onih vinara koji rade pošteno.
Jedno vrijeme je gotovo javna tajna bila da se uvozi dosta mošta iz Mađarske, koji se onda dovršava u Hrvatskoj i nadopunjuje u domaću proizvodnju. No, to je u opadanju, recimo 2024. godine se uvezlo oko 1,2 milijuna litara mađarskog mošta, dok je u prvih 11 mjeseci 2025. godine ta brojka došla do nešto manje od 400.000 litara. Cinici bi zamijetili da se uvoz mošta smanjuje gotovo pa točno u omjeru koliko se povećava uvoz vina, kao da je netko odlučio da mu nema smisla završavati proizvodnju u Hrvatskoj kad može kupiti gotovi jeftini proizvod.
Fotografija/Shutterstock
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
