Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Dajla, benediktinci i 150.000 litara vina: priča o jednom od najnaprednijih vinarskih imanja Istre koje je gotovo nestalo iz kolektivnog sjećanja. Nedvojbeno je da je danas Istra najrazvijenija eno gastronomska regija u Hrvatskoj, koja proživljava pravu vinsku renesansu: sade se novi vinogradi, grade moderne vinarije i kontinuirano raste broj ozbiljnih proizvođača.
U kolektivnoj eno gastronomskoj svijesti vinarski “hot spotovi” poput Momjana, Motovuna, Višnjana i Buja dominiraju scenom – svojim snažnim brendovima i arhitektonski impresivnim vinarijama koje sve više postaju kultna mjesta okupljanja.
No povijest je htjela da jedan grad i njegova okolica ostanu u drugom planu. Danas se o njemu govori premalo, a riječ je o prostoru koji skromno čuva iznimno bogatu vinsku prošlost — Novigrad.
Da ste 1930. godine pitali školovanog agronoma u tadašnjoj talijanskoj Istri gdje se nalazi jedno od najmodernijih poljoprivrednih imanja s razvijenom vinarskom proizvodnjom, vrlo vjerojatno bi vas uputio prema Dajla i benediktinskom samostanu.
Prostor Dajle, naselja u sastavu Grada Novigrada, nije slučajno postao poljoprivredni centar. Tragovi naseljenosti sežu u prapovijest, dok je u antičko doba ovdje postojala rimska ladanjska vila (villa rustica), što jasno upućuje na ranu organiziranu poljoprivredu.
U ranom srednjem vijeku, već u 6. stoljeću, na tom se prostoru formira crkveni kompleks, a od približno 9. stoljeća razvija se benediktinski samostan koji postaje nositelj agrarne aktivnosti. Tijekom kasnijeg srednjeg vijeka samostan postupno propada, no prostor nikada ne gubi svoju poljoprivrednu funkciju.
U novijoj povijesti Dajla prelazi u ruke plemićke obitelji Grisoni. Grof Francesco Grisoni, kao posljednji svjetovni vlasnik imanja, u 19. stoljeću prepušta Dajlu benediktinskom redu, čime započinje novo, organizirano i tehnološki napredno razdoblje razvoja.
Novi uzlet dolazi upravo tada, kada benediktinci preuzimaju Dajlu i pretvaraju je u jedno od najorganiziranijih i najmodernijih poljoprivrednih imanja u Istri. Upravo tada započinje njezina najvažnija vinska faza.
Benediktinci su upravljali imanjem od oko 587 hektara, na kojem su sustavno razvijali vinogradarstvo, maslinarstvo i ratarstvo. U razdoblju od 1867. do 1897. vino postaje ključni ekonomski stup gospodarstva. U najboljim godinama proizvodnja doseže približno 150.000 litara vina godišnje, pri čemu su okosnicu činile Malvazija istarska i Teran.
Za svoje vrijeme, Dajla je bila iznimno racionalno organiziran sustav: vodile su se precizne evidencije proizvodnje, skladištenja i prodaje, a vino je bilo jasno definirano kao tržišni proizvod.
Jedan od najfascinantnijih elemenata dajlanskog gospodarstva sačuvan je i danas. U sklopu kompleksa benediktinskog samostana, oblikovanog u neoklasicističkom duhu prema idejnom projektu francuskog arhitekta Gabriela Le Terriera de Manetota, nalazi se originalni podrum s ciglenim bačvastim svodovima, smješten neposredno uz more. Konačna izvedba kompleksa, prilagođena lokalnom kontekstu i graditeljskoj praksi, pripisuje se talijanskom graditelju Francescu Bracciadoru.
Iz tog podruma vino se u drvenim bačvama transportiralo prema malom kamenom molu ispred samostana, gdje se ukrcavalo na brodove. Dajla je tako imala potpuno razvijen proizvodno-logistički lanac:
Za 19. stoljeće riječ je o iznimno naprednom modelu koji jasno potvrđuje tržišnu orijentaciju proizvodnje.
Važno je naglasiti da podrum nije ostao samo povijesna epizoda: bio je u funkciji sve do kraja sedamdesetih godina 20. stoljeća. Njegov posljednji vlasnik i upravitelj bio je tadašnji poljoprivredni kombinat iz Novigrada, koji je proizvodnju kasnije preselio u tada novoizgrađenu vinariju u novigradskoj luci.
Osim vina, samostan je imao i razvijenu proizvodnju maslinova ulja. U kompleksu su i danas vidljivi ostaci uljare, uključujući opremu s početka 20. stoljeća. To potvrđuje da Dajla nije bila samo vinarsko imanje, nego potpuno integriran agrarni sustav u kojem su vino i ulje činili dvije ključne proizvodne osi.
Kontinuitet proizvodnje nije prekinut — samo je promijenio formu. Danas se na području Novigrad i okolice i dalje proizvode Malvazija istarska i Teran, čime suvremeni vinari izravno nastavljaju povijesnu sortnu liniju. Na području Novigrada nalazi se oko 250 hektara vinograda, što jasno potvrđuje njegovu kontinuiranu prisutnost u regionalnoj proizvodnji.
Posebno se ističu malvazije s izraženom mineralnošću, koje nastaju na položajima duboke crvenice (terra rossa). Ti vinogradi, često smješteni u samom obalnom pojasu, kombiniraju utjecaj tla, mora i mikroklime. Rezultat su vina jasno definiranog karaktera: svježina, struktura i izražena mineralnost, koja novigradske malvazije izdvaja u raznolikoj lepezi istarskih vina.
Osim vrhunskih bijelih vina, novigradski vinari proizvode i kvalitetna crna vina, među kojima se posebno ističu Teran, Merlot i Cabernet Sauvignon. Današnja novigradska vinska scena obilježena je mladim i inovativnim vinarima koji aktivno sudjeluju u razvoju istarskog i hrvatskog vinarstva. Oni obrađuju iste položaje koje su nekada koristili benediktinci, često s jednakom razinom pažnje prema zemlji.
Novigradska vinska scena ima izniman potencijal razvoja: vrhunske položaje vinograda, strastvene vinare i vinogradare, kvalitetnu gastronomsku ponudu i neodoljiv mediteranski šarm malog obalnog grada. Uz to, nosi i rijetko bogatu vinsku povijest — ne kao teret prošlosti, nego kao čvrst temelj za budućnost.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
