Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Kompanije Pernod Ricard i Brown-Forman sada su i službeno potvrdile da vode razgovore o potencijalnom spajanju, koje bi bilo strukturirano kao merger of equals (spajanje ravnopravnih partnera). Radi se o potencijalno jednoj od najvećih transakcija u industriji jakih alkoholnih pića, koja bi spojila francuskog giganta Pernod Ricard, drugog najvećeg svjetskog proizvođača jakih pića i najvećeg proizvođača američkog whiskeyja Brown-Forman.
Uzmimo u obzir dakako i činjenicu da Brown-Forman osim američkih whiskeyja u portfelju ima i čitav niz drugih brandova, uključivo i neke od prestižnih škotskih whiskyja. Ovakva informacija doista može djelovati kao prvotravanjska šala, ali doista to nije. Obje kompanije su još prije nekoliko dana objavile svoje izjave koje su prilično slične, čak i riječima: „Kombinacija o kojoj se razmišlja stvorila bi globalnog lidera u segmentu jakih pića, snažan portfelj i balansiran geografski otisak utemeljen na dvije ikonske obitelji.“
Što bi doista donijelo spajanje? Prije svega nova kopanija bi imala doista nevjerojatnu sinergiju s iznimno velikim opsegom poslovanja i operacija. Zajednički portfelj bio bi bez konkurencije. Dovoljno je zamisliti samo Jack Daniel’s, Jameson i Absolut pod jednom kapom i sve je jasno.
S druge strane Pernod Ricard ima vjerojatno najsnažniji globalni distribucijski doseg, što i jest možda najvažniji alat koji ga drži čvrsto usidrenog na drugom mjestu globalne scene. Jasno uz fantastičan portfelj od 200-ak brandova jakih pića. Takvo bi spajanje osiguralo i značajne operativne uštede koje će prema vodećim analitičarima biti presudan element u svladavanju izazova koji se nalaze pred industrijom jakih pića.
No, stvaranje giganta ima i možda dvostruko više izazova, počevši od operacija s golemim brojem zaposlenih i golemim portfeljem. Uz sve prednosti, pokretanje takvog korporativnog tijela je osjetljivo i uvijek riskantno. S pravom se u tom kontekstu postavlja pitanje razloga spajanja. Naime, kompanije mogu vrlo sigurno poslovati i bez izravnog spajanja, samo dobrom suradnjom.
Odgovor je možda najjasnije stigao iz Brown-Formana. Glavni kontekst je kriza i transformacija industrije alkohola, prije svega pad potražnje i promjena potrošačkih navika. Tržište sve veći fokus stavlja na zdravlje i umjerenost što je pokrenulo i vrlo jaku konkurenciju alternativnih proizvoda (u zadnje vrijeme sve se češće spominje rast pića i napitaka od kanabisa). Čavao koji se dodatno zabija u lijes su i carine koje su, iako trenutno ‘na ledu’, izazvale ozbiljne gubitke prije svega na tržištima SAD i EU. I dakako ozbiljno globalno smanjenje kupovne moći koje će prema svim predikcijama i dalje padati
Je li onda to spajanje i vjerojatno? E tu stvari postaju malo kompliciranije. Najveći analitičari nisu baš složni u ocjenama, ali gotovo složno odgovaraju: „Teško!“ Zapravo ih većina smatra da je takav scenarij praktično nemoguć.
Prije svega riječ je o dvije ogromne obitelji s velikom tradicijom i vrlo različitim tržišnim strategijama. Kolika je ta razlika bilo je očito u vrijeme Covid lockdowna kada je Pernod Ricard, suprotno svima ostalima, u potpunosti zamrznuo operacije. Dok su se svi okretali online komunikaciji, Pernod Ricard je odlučio stati na loptu i iskoristiti novonastalu situaciju za konsolidaciju.
Upravljanje takvim konglomeriranim gigantom s dva vrlo različita ‘tabora’ u samom startu je plodno tlo za vrlo lako moguće nesuglasice oko kontrole, upravljanja i sjedišta. Uz prije svega konkretna financijska pitanja i potencijalni dug. Nije zanemariva NI činjenica DA obitelj Brown ima u vlasništvu 67% dionica kompanije i godinama se dosljedno protivila preuzimanju.
Bez obzira na sve zapravo nema nikakve garancije da će nekakav dogovor uopće dogoditi. I Brown-Forman i Pernod Ricard jasno potvrđuju kako razgovori postoje, ali i jasno komuniciraju kako su još uvijek u vrlo ranoj fazi. U stvarnosti još niti jedan konkretan dogovor nije postignut i obje kompanije prije svega striktno naglašavaju kako nema apsolutno nikakve sigurnosti kako će do bilo kakve moguće ‘transakcije’ uopće doći.
No, ako sve ovo i jest započelo neka preuranjena prvotravanjska šala (makar znamo da se obje kompanije uopće ne šale) kratkoročni efekt je vidljiv, prije svega u korist Brown-Formana. Objava pregovora imala je neposredan i nagli utjecaj na burzovnu vrijednost dionica Brown-Formana koje su značajno narasle za približno 9–10%. J.P Morgan je čak podigao rejting i ciljanu cijenu dionica. Također i investitori su više nego pozitivno reagirali jer kompanija postaje atraktivnija kroz potencijalno preuzimanje ili spajanje.
Ne čudi i reakcija dijela analitičara kako im se čini da je zapravo riječ o puštanju u javnost vijesti koja je poslužila kao okidač za rast vrijednosti Brown-Formana. Bilo da je prvotravanjska šala, poslovni trik za podizanje rentabilnosti ili ozbiljan strateški potez, Brown-Forman za sada ima pozitivan efekt. Ili kako je jedan od analitičara opisao: Oprezno pozitivna kratkoročno.
Postavlja se pitanje što u svemu tome onda ima Pernod Ricard? Njihov je rizik spajanja daleko veći od Brown-Formana. Osim velikog duga koji nose, vrlo vjerojatno bi morali isplatiti i izuzetno visoku premiju No, dobili bi divovski brand američkih whiskeyja, dio portfelja u kojem su jako ‘tanki’. Još važnije, gotovo bi momentalno postali globalni lider i ušli na velika vrata na tržište SAD.
Bez obzira što bi kratkoročno ovakva sinergija imala dominantnu korist na strani Brown-Formana, dugoročno i strateški unutar dekade težište bi ipak bilo na strani Pernod Ricarda. Vidjet ćemo što će se dalje događati, ali veća sada sama ideja spajanja Brown-Formana i Pernod Ricarda tektonski je pomak i u industriji i na tržištu jakih pića.
Ipak, niti ovakva gigantska sinergija vrlo vjerojatno neće utjecati na nepobitnu činjenicu globalog pada potrošnje alkoholnih pića.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
