Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Posao restoranskog kritičara podrazumijeva i posjećivanje loših restorana i naručivanje loše dostavne hrane. Zagreb je, kao i svi veliki gradovi, prepun lokala i dostavnih kuhinja s namjerno lošom hranom. Kad kažemo namjerno loša hrana, mislimo na činjenicu da vlasnici i voditelji određenih restorana namjerno koriste vrlo loše sastojke i nepravilne kulinarske procedure, kako bi smanjili troškove i osigurali relativno brz izlazak jela iz kuhinje.
U drugim je slučajevima niska kvaliteta hrane definirana samim formatom i brendom pojedinih restorana. Street food osobito je opasno minsko polje za bilo koga tko voli hranu, jer se street food jela često svode na što veću razliku između ulaznih troškova i izlazne cijene (koja opet mora biti niska), što znači da hrvatski street food često ništa ne valja. Evo pet relativno recentnih primjera rubno jestivih ili potpuno nejestivih street food jela u Zagrebu. Moglo bi ih biti još mnogo više, pa se zato ova lista i zove Nikad završena lista.
Riječ je o najnearomantičnijoj verziji tajlandskog curryja koju smo ikad igdje probali. Tajlandskim curryjima, crvenim ili zelenim, zajednička je snažna aromatičnost i pikantnost. U Bangkok Curry Bowlu ne osjete se ni đumbir, ni čili, ni korijander pa čak ni češnjak. Ne osjeti se baš ništa stanovite razvodnjenosti. Bangkok Curry Bowl najgora je antipropaganda tajlandske hrane koja se može zamisliti. A Kungfu Express jedna je od gorih azijskih zalogajnica u Zagrebu, u prilično žestokoj konkurenciji.
U City Centru East lani smo probali uvjerljivo najgore ćevape u životu. I ćevapi u pločicama i šiš ćevapi bilo su polusirovi i napravljeni od neke gumaste mase, koja nije imala okus mesa. Poslije jednog griza sve smo vratili. Zabrinjavajuće je što je Šiš ćevap u vlasništvu tvrtke koja je personalno povezana s organizatorima velikih uličnih gastro festivala.
Domino’s ima strateški strukturalni problem. Njegove pizze zapravo nisu pizze, osim po obliku, nego mirišu na podgrijana peciva iz loših pekarnica. Tijesto se katkad mrvi kao da se radi o prhkom s ne krušnom tijestom, dok su sastojci nužno bezvezni, jer je jako nizak food cost ultimativni preduvjet Domino’sova poslovanja. Budući da Domino’s zapravo nije pizza, a prodaje se kao pizza, logično je da je u Italiji bankrotirao. U Zagrebu se, pak, pojavio i Dodo, ruska imitacija američkog Dominosa.
Veliki Kozel Pub Tkalča jedno je od najneuglednije uređenih mjesta u Tkalčićevoj. Osoblje se ponaša kao da mjesecima nije dobilo plaću. Kulinarske su procedure katastrofalne: pecivo za burger podgrijava se u preklopnom tosteru. A sadržaj burgera nema okus ni po čemu: pljeskavica nema okus govedine, a čak je i BBQ umak posve neutralan. Baš nas zanima tko je pisao recepte za tako bezokusnu i besmislenu hranu.
Chopstix je jedini restoran koji na ovu listu nije došao zbog loših namjera prema hrani. Chopstix je na ovu listu došao zbog čistog neznanja. Tom yum jedan je od najpopularnijih tajlandskih specijaliteta. U tu slavnu juhu koja se masovno kuha i u Zagrebu, uključujući flambojantne verzije u Tekki i na kiosku gospođe Saralee, ne ide kokosovo mlijeko, ali idu esencijalni tajlandski aromati i kondimenti poput galangala, lemongrassa, čilija, korijandera i ribljeg umaka. Tajlandska juha s kokosom zove se drukčije. Pa ipak, u Chopstixu smo pod imenom tom yum dobili gustu kremu od kokosa, u kojoj se nisu osjetili nikakvi tajlandski mirisi ni okusi. Osjećali smo se kao da smo naručili, recimo, bistru riblju juhu, konobar nam je donio gustu zagorsku juhu. Chopstixov tom yum najgora je “tajlandska” juha koju smo probali u Hrvatskoj i zaslužuje automatski crveni karton za kuhinju i nesretnog kuhara. Restoran inače nije posve loš. Pojedina jela mogu biti sasvim ukusna.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
