Molino u Kaptol Centru peče vrlo dobru napoletanu i ima poštene cijene. Ali je u petak između 13 i 14 sati bio skoro sablasno prazan

10.01.2026.
| Kult Plave Kamenice

Molino je pizzeria i kafić na terasi Kaptol Centra, s vrlo dugom prošlošću. Prije više godina ondje se nalazio jedan od prvih pivskih barova u Zagrebu, ne računajući Tolkien, koji je još u prošlom stoljeću doveo u grad trapistička piva. Molino i danas drži solidan izbor piva, uključujući belgijske klasike Duvel i Rochefort. Nažalost, više nemaju Orval, vjerojatno najbolje široko dostupno pivo na svijetu.

Prije petnaestak godina pivskom baru pridružila se zalogajnica opće prakse koja nije bila osobito uspješna. U drugoj godini pandemije u blagovaonici iza kafića otvorila se Frida, nazvana po hitu Psihomodo Popa. Frida je u tri godine promijenila bar četiri žanrovske orijentacije, najbolja je bila predkraj 2022., kad je ondje kuhao chef Marko Jantolek. U kratkom Jantolekovu mandatu Frida se transformirala u ozbiljan, sezonski gastronomskI bistro, da bi po njegovu odlasku potonula u bezličnu prosječnost. Važno je, međutim, naglasiti da je Frida sve to vrijeme zjapila prazna.

Negdje u ljeto 2024. Frida je počela peći pizzu što, međutim, više nije nikoga zanimalo jer je Frida zbog čestih promjena žanrova umrla kao brend. Pa se Frida preimenovala u Molino. Moramo priznati da smo, s obzirom na sve prethodne neuspjehe, bili jako skeptični: u Molino/Fridu dolazili smo na Duvel, ali nam nije padalo na pamet naručiti pizzu. Sve do jučer, kad smo ipak, potaknuti dobrim recenzijama prije svega na Indexu čiji se recenzent pizzerija zaista razumije u pizze, napokon sjeli na ručak u Molino.

Molino nudi dvadesetak pizza podijeljenih u konvencionalne kategorije, gourmet i classic. Najskuplja pizza, ona s vrganjima, košta 17,50 eura, no cijene većeg dijela menija kreću se između 10 i 13 eura, što je zapravo dobra vrijednost za novac: za desetak eura u većini pristojnih restorana u centru, ne računajući Batak i Royal Indiju koji su bitno jeftiniji, možete dobiti tek juhu. Neke su pizze, poput N’duje, pizze s baranjskim kulenom i Mortadelle, tipične za zagrebačku scenu naprednih pizzerija, dok su druge, poput Buče s nekoliko formi buče i pancetom i Roastbeefa s umakom od hrena, prilično originalne.

Naručili smo pizzu s kuhanom šunkom i mladim špinatom, koja košta 14,50 eura. Na stol je vrlo brzo došla lijepa, leopardasta, mirisna velika napoletana. Rubovi su srednje visoki, veoma prozračni i hrskavo mekani. Sredina je tanka, ali nedovoljno elastična i pomalo palačinkasta. Tijesto je ugodno lagano; iako smo pojeli skoro cijelu pizzu, nismo se osjećali prejedeno. Šunka je korektna, premda možda ne i najbolja koja se po razumnoj cijeni može nabaviti u Zagrebu. Kuhana šunka mogla bi imati ipak malo izraženiju teksturu. Mladi špinat bio je odličan, dok je paprika dodatno naglasila osjećaj svježine.

Molino definitivno poslužuje jednu od boljih napoletana u Zagrebu. Maslinovo ulje je, nažalost, prilično indiferentno. Ljupka Gojić je s Chiavalonovim bočicama u Četrnajstici postavila visok standard: ako na Knežiji na stolu stoje vrhunska maslinova ulja, logično je da mnogi gosti više neće biti zadovoljni prosječnim no-name uljima u središtu Zagreba.

Molino ima jednu stratešku prednost u usporedbi s većinom zagrebačkih pizzerija: vinska lista je veoma bogata i raznolika. Jučer smo naručili butelju Bastiànove Malvazije, jer nam je uz mladi špinat trebalo lagano ali karakterno bijelo vino. Da smo jeli pizzu s vrganjima, vjerojatno bismo se odlučili za chianti ili teran. Ljubazno osoblje baš ne zna mnogo o vinu, ali to se može provizorno riješiti za tjedan ili dva.

Molino je, dakle, sasvim dobar u svom poslu, uz fine napoletane drži mnogo zanimljivih i privlačnih vina i piva, i nije skup. Ali je svejedno u petak u vrijeme ručka bio gotovo sablasno prazan, baš kao i razne inkarnacije njegove prethodnice Fride. Istovremeno, kafić je stalno pun. Dan ili dva prije Nove godine u kafiću, koji je prilično velik, ugrabili smo zadnji stol.

U čemu je Molinov problem? Blagovaonica koja je smještena između hodnika Kaptol Centra i kafića djeluje klaustrofobično. I možda još važnije, Molino se još nije uspio nametnuti kao prepoznatljiv brend. No, nastave li održavati sadašnju kvalitetu, mogli bi preživjeti.