Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Još u rujnu 2025. svim relevantnim mjestima u Monte Carlu počela sam slati upite za rezervacije za doček Nove godine. Restoran Amazonico, koji ima podružnice i u Dubaiju, Miamiju, Londonu i Madridu, bio mi je prvi izbor radi vrhunske lokacije. Amazonico ima jedan od najboljih pogleda u Monte Carlu, na cijeli centar grada, koji jamči spektakularane scene vatrometa nad casinom.
Uslijedio je hladan tuš – Amazonico je već u rujnu rasprodao cijeli drugi sitting za novogodišnji doček, koji počinje najranije u devet navečer a najkasnije u deset i traje do kraja večeri. I to po cijeni od 650 eura po osobi, koje uključuje hranu i piće. Ponudili su mi prvi sitting, po cijeni od 200 eura po osobi između šest i sedam navečer, na kojem smo mogli ostati dva sata.
Iako mi ta opcije nije nimalo odgovarala, poznavajući Amazonicov koncept znala sam da će biti lakše ispregovarati što zapravo želim na licu mjesta. Sve rezervacije za doček u Amazonicu naplaćivale su se unaprijed, link za plaćanje rezervacije vrijedio je 48 sati od potvrde rezervacije. Uplatila sam prvi sitting i zamolila da me stave na listu čekanja za drugi, uz nadoplatu.
Stigao je i 31. prosinca. Po rezervaciju smo očekivano kasnili, taksi smo dugo čekali, centar Monte Carla bio je zakrčen, pa smo u restoran morali pješice. Stigli smo u 19:40. Više sam puta posjetila Amazonico i imala sam visoka očekivanja, ali čim sam ušla bilo je jasno da će ovo biti apsolutno najbolji provod u gradu i da nam je cilj u Amazonicu ostati do kraja godine, unatoč dvosatnom ograničenju sittinga.. Amazonico u Monte Carlu za doček je bio dekoriran spektakularno. Njihov strop, ukrašen skulpturama koje podsjećaju na ikru, bio je pun balona koje su gosti mogli povlačiti, a kada bi ih otpustili vraćali su se na strop. Odlična ideja za slavljeničku atmosferu bez nereda.
Konobari su, standardno, navalili na nas s narudžbama, kako bi bili sigurnin da ćemo osloboditi stol do 21:15. Naručili smo bocu odličnog Chablisa i nekoliko koktela. Zamolili smo da svu naručenu hranu za stol donesu istodobno da je možemo dijeliti. Odabrali smo Amazonico salatu od manga, avokada, rajčice i citrusa, škampe s mangom, kikirikijem i Baerii vintage kavijarom, 16 različitih vrsta sushija, steak od Angusa mariniran u chimichurriju, tofu s crvenom, bijelom i crnom rižom i sve priloge s karte, njih ukupno šest, s dodatkom bijelog i crnog tartufa. Kod Amazonica cijenim što me nikad ne gura u grijeh s guranjem kruha i maslaca, što je gotovo standard u svim restoranima u okolici neovisno o kuhinji, tako da se nismo prejeli bez obzira na količinu naručene hrane.
Atmosfera se odmah počela zagrijavati, ali daleko je to bilo od onoga što će uslijediti na drugom sittingu. Počeli su izlaziti plesači kostimirani kao amazonski šamani, u skladu s Amazonicovim uobičajenim latino-afro-house ritmovina. Uz bubnjare, za Novu godinu doveli su i saksofoniste i trubače.
Kako se primicalo devet sati naša dosada ljubazna konobarica postala je nervozna. Nakon što nam je poslužila dva deserta, odbila je treći pod izgovorom da vremena više nema. Restoran se počeo puniti, dress code je bio elegantan i bilo je jasno da je doslovno svaki stol rasprodan. Nismo se dali odvratiti od nauma da ostanemo do kraja večeri i to smo otvoreno rekli. Naravno, rekli smo i da smo spremni na trošak od 650 eura po osobi za slučaj da se netko ipak ne pojavi na svojoj rezervaciji.
Šanse su nam bile minimalne, jer su svi stolove platili unaprijed, ali pričamo o Monte Carlu, gdje mnogima nije dramatično platiti večeru 650 eura po osobi i ne pojaviti se. I bila sam u pravu. Budući su mnogi gosti rezervirali po dva stola, u restoranu i na terasi kako bi osigurali mjesto i pogled na vatromet (a i pušenje), jedna grupa je rekla da će ipak zadržati samo jedan stol i voditeljica nam je ponudila stol do kraja večeri. Našoj sreći nije bilo kraja. Budući da smo već bili naručili gotovo cijeli meni i bili smo siti, staru godinu odlučili smo pozdraviti s Dom Perignonom koji u Amazonicu prodaju 650 eura, i tako smo isplatili stol.
Kako se približavala ponoć, sve se više gostiju skupljalo na glavnoj vanjskoj terasi, uživajući u pektakularnom pogledu. Na terasi je od jedanaest navečer do jedan ujutro radio i dodatni šank, na kojem se točio samo Dom Perignon za zdravice. Po ostala pića trebalo je ići na šank u restoranu.
Kakvi su bili pogled i vatromet nećemo opisivati. Srećom da je danas sve moguće snimiti. Gosti su bili odlično raspoloženi, nimalo uštogljeni kako bi netko možda očekivao, u ponoć smo si svi kolektivno čestitali Novu godinu i nazdravili. Oko jedan ujutro, kada je starija publika odlazila, provod se preselio u Amazonicov lounge Amazonica i u njihov novi noćni klub Selva u istom kompleksu. Otišli smo u lounge i to se pokazalo kao odličan izbor. Atmosfera je bila odlična sve do četiri ujutro, a osoblje je u toj cijeloj ludnici ostalo profesionalno, bez nervoze.
Ne pamtim kad sam bila na bolje organiziranom novogodišnjem dočeku od ovoga u Amazonicu u Monte Carlu. Cijena jest bila visoka, ali budući da sam skupila ponude svih relevantnih restorana u Monte Carlu za doček, znam da ništa povoljnije ne bismo prošli ni na jednom drugom mjestu. Pretpostavljam da su restorani sklopili interni dogovor jer su gotovo svi; Cipriani, Sass i slični, nudili pakete za doček za 650 eura, s time da je Cipriani imao fiksni meni s previše hrane za tu cijenu, a piće se plaćalo posebno. S obzirom na cijenu, teško je napisati da je 650 eura u Amazonicu dobra vrijednost za novac, ali ako uzmemo u obzir da smo bili u jednom od najvrućih restorana u Monte Carlu na novogodišnjem dočeku, mogu reći da je provod u Amazonicu bio odlična vrijednost za novac.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
