Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Danas oko pola jedan sjeli smo ručati u vrlo solidan azijski restoran relativno blizu centru Zagreba. Prvo smo naručili, kao i svugdje gdje se šampanjac toči na čaše, čašu šampanjca po vrlo civiliziranoj cijeni, oko trinaest eura. Naručili smo i Jamnicu.
Ljubazni mlađi ali po mnogočemu iskusni konobar, donio je lijepu laganu čašu za bijelo vino i bocu baznog šampanjca renomirane kuće iz Reimsa. Natočio nam je da probamo. Šampanjac je bio u perfektnom stanju, na idealnoj temperaturi. Raskošno je perlao.
Zatim nas je konobar sasvim ozbiljno pitao želimo li posebnu čašu za vodu ili da nam Jamnicu natoči u šampanjac. Konobar nas je, zapravo, pitao jesmo li za gemišt od šampanjca. Desetak sekundi nismo reagirali, jer nismo vjerovali što smo upravo čuli. Onda smo, vjerojatno nepristojno osorno, odgovorili: “Ne, ni u ludilu. Nikad mineralnu u šampanjac. I nemojte to više nikad nikoga pitati.”
Konobar je postao pomalo defenzivan: “Ljudi svašta traže, znate,” kazao je i natočio Jamnicu u čašu za vodu. U redu, gosti uistinu svašta traže. Decanter je svojedobno imao rubriku Ispovijedi sommeliera, u kojoj smo pročitali kako je jedan slavni američki glumac pio Petrus s Coca Colom, zbog čega ga sommelier koji je morao počiniti taj neoprostivi zločin i danas želi ubiti. Ali u četrdeset godina svakodnevnog obilaženja restorana i barova, nitko nam, sve do danas, nije ponudio gemišt od šampanjca. To naprosto ne ide. Ni mrtvo, nikad i nigdje.
Poštovani restoranski investitori i menadžeri, počnite investirati u osnovnu edukaciju vašeg osoblja, bar kad je riječ o pićima koja vaši restorani drže. Ovakav se gaf naprosto ne smije ponoviti jer na ugled restorana može utjecati gotovo jednako maligno kao da ste nekoga otrovali ili žešće prevarili na računu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
