Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Eater, najutjecajniji američki gastronomski portal, ima redovitu rubriku Closings, u kojoj bilježi značajnija restoranska zatvaranja u određenom mjesecu. Restoranska je industrija skoro svugdje u svijetu postala toliko dinamična, ali i nestabilna, da mediji ne mogu relevantno pratiti scenu bez redovitog izvještavanja o zatvaranjima restorana.
Riječ je o nekoj vrsti restoranskih osmrtnica, koje, međutim, nisu definitivne, jer se iz ljudi i prostora zatvorenih restorana vrlo brzo rađaju novi, katkad bolji i trajniji restorani i drugi ugostiteljski projekti.
Primjerice, u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu ljetos je zatvoren simpatični, ali beznadno staromodan i dosadan bistro Rastočanka, da bi se prije točno četiri dana u tom prostoru otvorio vibrantni Animal Caffe s debelim mačkama na šanku, velikim muralom iguane i manjim terarijem. Iako se nigdje ne reklamira, Animal je već prvih dana pun jer je zabavan i drukčiji.
U Hrvatskoj je ove godine zatvoreno više desetaka restorana, možda čak i više od stotinu. O razlozima i uzrocima važnijih zatvaranja prilično smo redovito izvještavali.Među brojnim zatvorenim lokalima samo nam tri nedostaju, što, nažalost, govori i o kvaliteti većine zatvorenih restorana.
Najviše nam nedostaje El Toro. Velika tenda s El Torovim logotipom i danas stoji na uglu Šubićeve i Grabovčeve ulice blizu Kvatrića, a u lokalu upravo traju građevinski radovi. El Toro je živio deset godina. Bio je zamišljen kao kombinacija latino restorana, steakhousea i gastrotainmenta. Kratko je vrijeme pripremao i vrlo dobar sushi.
El Toro, lokal u kojem je chef Mario Mihelj izgradio nacionalni renome, bio je jedan od najciviliziranijih zagrebačkih restorana. Hrana je uvijek bila barem dobra, a često odlična, ambijent moderan i više nego ugodan, servis natprosječan.
Odlazak El Tora, gdje smo zadnji put jeli u lipnju, par dana prije zatvaranja (ručali smo fenomenalne fajitas s govedinom), trajni je gubitak za zagrebački restoranski život, ne samo zbog toga što u glavnom gradu više ne postoji ni jedan veliki latino restoran, nego i zbog općeg visokog nivoa, što ga je El Toro održavao godinama.
Jako će nam nedostajati i splitski Pinku, mali riblji bistro kraj tržnice, gdje se jelo bolje nego u svim splitskim ribljim restoranima, ne računajući Dvor. Recepte za Pinku pisao je chef Karlo Kaleb, koji je ove godine donio Krugu Michelinovu zvjezdicu.Pinku se zatvorio poslije smrti vlasnika, Frane Delića Cipe.
Naposljetku, sigurno će nam nedostajati Gola, koja nije dočekala drugi rođendan. Mali, hrabri, nekonvencionalni vinski bistro u Badalićevoj odmah se uvrstio među najbolje trešnjevačke restorane, ali nije izdržao kao samostalni projekt. Vinski dio Gole trebao bi nastaviti živjeti u Bekalu, koji će se, navodno, useliti u taj prostor. Tri restorana vrijedna duljeg pamćenja, od desetaka i desetaka ovogodišnjih zatvaranja? Zvuči pomalo depresivno.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
