
U Ali Kebabi sam relativno često jeo prije četiri godine kad sam dulje vrijeme provodio u Zagrebu. Ali Kebaba jest zaista neko vrijeme slovio za jednu od boljih kebabdžinica u Zagrebu. Što ne znači previše niti treba uzeti kao kompliment. Kebab scena, od Hrvatske do Berlina, nije dobra. Meso se uglavnom nabavlja iz industrijskih pogona. Povrće stoji u posudicama nekoliko dana ili do isteka zaliha, a okusi gotovo da ne postoje. Kebabi se u pravilu rade po principu McDonald’sa: što brže, što efikasnije, što manji food cost i da se nitko ne otruje dok konzumira hranu.
Ali, kebab je jedno od najpopularnijih uličnih jela u Europi. Svaki grad ima bar nekoliko kebabžinica, a Ali Kebaba je toliko popularan da ima 14 lokala u Zagrebu i na poluvremena udarnih nogometnih utakmica reklamira se svakih nekoliko minuta. Ove sam godine imao priliku jesti kebab na dva najjača mjesta, u Berlinu i u Istanbulu.

Berlinski i istanbulski kebabi su dva različita svijeta, a balkanski kebab je neka druga dimenzija kojoj ću se vratiti za nekoliko rečenica. U Berlinu se konzumira döner kebab. Meso se okreće i lagano peče, povrće također prolazi termičku obradu i zatim se sve stavlja u prepoznatljivi sendvič ili tortilju. Berlinski kebabi nama su puno poznatiji nego turski i dosta su dobri. S razlogom su njemački nacionalni ponos i dio lokalne gastronomske tradicije. Istanbulski kebabi se ne stavljaju u sendvič. Imaju mnogo više formi od dönera. Kebab u Turskoj podrazumijeva meso s grila koje se okreće dok se peče. Postoje çag kebabi koji se horizontalno vrte na pravoj vatri, ima i kebaba s ražnjića, ali među svima postoji poveznica. Bogati okusi kombinacije mesa i začina, koje na Zapadu nikad nisu uspjeli do kraja skinuti.
Nakon ta dva ovogodišnja iskustva, na kebab ne mogu gledati isto kao prije nekoliko godina. Berlin i Istanbul su mi pokazali da kebab može biti vrhunac street fooda, a ne nešto što će me zadovoljiti samo nakon noćnog izlaska u kojem sam pretjerao s alkoholom. Stoga sam nakon više godina zaobilaženja Ali Kebabe odlučio dati još jednu šansu najvećem hrvatskom kebab brendu i zaputio se u Branimir Centar gdje je otvoren njihov najnoviji shop. I to me samo još čvršće uvjerilo da kebabe zaista ne bi trebalo jesti na ovim područjima.
Kebab u Ali Kebabi je zaista fast food, brzahrana sa svim negativnim i pozitivnim stranama. Naručio sam svoju standardnu varijantu iz studentskih dana: mix mesa, crveni kupus, kukuruz, luk, feta sir, čili i blagi umak. Kebab kod Alija je bezličan i industrijski, svaki okus mesa u njemu je uništen i nema nikakve veze s Berlinom ili Istanbulom. On je najjednostavnije rečeno plastičan. Ali je zato sigurniji od ostalih sumnjivih kebaba koji se prodaju po Hrvatskoj, u kojima je higijena znanstvena fantastika. Ali Kebaba je uspješan upravo zbog toga. Na pristojan i efikasan način isporučuje jedno od najomiljenijih masovnih jela u Hrvatskoj. Za više od toga zapravo i nisu.
U Ali Kebabu se ide nakon izlaska kad se nešto mora na brzinu pojesti, ali tražiti tamo dobre okuse, u McDonald’su hrvatskih kebaba, nema smisla. Oni su tu ako stvarno nema ničega drugog u blizini. Jedan mali kebab sam platio 6 eura.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.