Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Mali obiteljski dućani u Zagrebu počeli su se masovno otvarati 1989. i 1990. godine. Najpoznatiji je bio Zeko na Pantovčaku, koji se čak počeo razvijati u lanac. Negdje uoči početka Domovinskog rata zagrebački su kvartovi bili premreženi malim trgovinama. Zvali smo ih mikromarketi.
Činilo se kao da u Zagrebu više nitko ne želi kupovati u ondanjim najvećim lancima, Konzumu i Slaviji, nego svi hrle u susjedske mikromarkete. Naravno, u samo nekoliko godina većina je malih dućana propala. Bili su neizbježno skuplji od supermarketa, koji su se počeli modernizirati i prodavati sličnu robu kao mikromarketi. Osim toga, mali dućani nisu mogli podnijeti veliku ekonomsku krizu tijekom rata, jer nisu imali financijske zalihe. Ovdje treba podsjetiti da je Hrvatska krajem 1992. godine imala iznimno visoku inflaciju, značajno višu od recentnih inflacija.
Glavna značajka prve generacije hrvatskih mikromarketa jest da se njihova ponuda bazirala na uvoznim proizvodima, koje smo prije rata kupovali u Grazu i Trstu. Uvozni su proizvodi u ono vrijeme kupcima bili mnogo atraktivniji od domaće robe. Osim toga, domaća butikna proizvodnja hrane još nije postojala ili je bila u prapočecima.
Desetak godina nakon što se većina mikromarketa preselila u povijest, na zagrebačkim je Vrbanima otvoren Grga Čvarak. Grga Čvarak bio je obiteljski dućan, baziran na voću, povrću, sirevima i mesu s OPG-a.
Grga Čvarak definirao je ideologiju modernih obiteljskih trgovina u Zagrebu i Hrvatskoj: domaća roba privatnih proizvođača, sezonsko voće i povrće, meso s malih gospodarstava, barem donekle ekološki pristup. Tu su ideologiju kasnije razvili prije svega Mrkvica, koja je prerasla u ozbiljan lanac, pa Špeceraj, a donekle i Veronika i Igomat, kao i nekoliko manje poznatih trgovina, poput Dobre priče u Ogrizovićevoj ulici u Zagrebu.
A prije dvije i pol godine u Vrbanima su, u prostoru Grge Čvarka, Hrvoje Matijević i Renata Pinkert otvorili Slicericu, nazvanu po mašini za rezanje kulena, pršuta, kobasica i drugih suhomesnatih delikatesa. Zanimljivo je spomenuti da gospođa Pinkert dolazi iz poznate baranjske vinske obitelji, dok je gospodin Matijević, inače jedan od najboljih slavonsko-baranjskih kulenara, bivši časnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Slicerica spada među najdosljednije nasljednice Grge Čvarka. Slicerica pronosi autentični duh Grge Čvarka kako asortimanom vrhunskih proizvoda privatnih, obiteljskih tvrtki, tako i vlastitim proizvođačkim doprinosom. Slicerica, prirodno, prodaje kompletan portfolio Matijevićeve manufakture suhog mesa u Baranji: kulen i slanina zaista su odlični.
Slicerica je veseli, šareni butik skoro sveg najboljeg što hrvatski mali proizvođači hrane mogu ponuditi, bilo da je riječ o voću i povrću, svježem mesu, suhom mesu, kruhovima, sirevima, sladoledima ili kondimentima, poput različitih ljutih umaka i neobičnih senfova.
Toplo bismo im preporučili da još nabave Kumparičkine sireve, T Boneove steakove, piva Zmajske pivovare i Nove runde te da prošire izbor vina. No, to su tek detalji koji se rješavaju u hodu. Važno je da je Slicerica ogledni primjer modernog obiteljskog susjedskog dućana, u kojem se iskustvo i sadržaj kupnje drastično i ugodno razlikuju od shoppinga u supermarketima. Što je bila i jedna od glavnih namjera Grge Čvarka.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
