Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
London je skup grad, jedan od najskupljih u Europi. Crni taksi od Heathrowa do strogog centra košta stotinjak funti ili nešto manje, zavisno o gužvi. Kokteli u japanskom rooftop baru trendovskog i jako udobnog hotela Londoner na Leicester Squareu mogu koštati više od dvadeset funti, poput naših ponoćnih koktela s wagyuom i dashijem (funta je 10 do 15 posto vrijednija od eura). A jedan od jačih dokaza skupog života u centru Londona jest i španjolski restoran Sabor, gdje smo sinoć večerali.
Sabor se nalazi u Heddon Streetu, odmah kraj Regenta, desetak minuta hoda od Leicester Squarea. Heddon Street manja je restoranska ulica, baš kao i susjedni Swallow Street: sve su kuće restorani i barovi. Heddon Street došao je na londonsku gastronomsku kartu zahvaljujući sjevernoafričkom restoranu Momo, gdje smo prije petnaestak godina jeli genijalne tagine. Momo je, osim po hrani, bio poznat i po slavnim gostima; Madonna je, navodno, katkad plesala na Momovim stolovima. Momo se davno zatvorio.
Zadnjih godina najvažniji restoran u Heddon Streetu je španjolski Sabor, koji od 2019. godine ima Michelinovu zvjezdicu. Sabor je podijeljen na četiri sektora: gornji kat zauzima Asador, pečenjara, a u prizemlju se nalaze La Mesa, Counter i Bar. Sabor izgleda kao krčma. Salvete su jeftine, papirnate, vinske čaše drugorazredne. Osoblje nije uniformirano, a ni klimatizacija nije savršena. Sabor po mnogim elementima podsjeća na Turkovićev i Šakotin Bekal, s tim da je ipak ozbiljnije i ljepše uređen i da je osoblje upravo perfektno uigrano.
Usprkos hektičnoj gužvi u prepunom restoranu, ni jedan tanjur, ni jednu čašu vina nismo čekali duže od dvije minute. Doslovno dvije minute. Asador ima kraći meni u obliku letka, s pet ili šest predjela, pet tapasa, samo četiri glavna jela namijenjena dijeljenju i šest priloga. Na stol donose i crnu pločicu s dnevnim specijalitetima, dok je cijeli meni Sabora ispisan na velikoj crnoj ploči nad kuhinjom: sinoć su ostali bez kapelungi i listova, ali su još imali salmorejo, malo zasitniju verziju gazpacha. Vinska lista, uglavnom španjolska, nije senzacionalna, osim u sektoru sherrya i vermuta.
Naručili smo salmorejo i galicijsku hobotnicu, a zatim odojka po kojem je Sabor internacionalno poznat. Salmorejo, koji se servira s cijelom srdelom, slatkim ljubičastim lukom i naribanim žumanjkom, bio je fenomenalno slastan i bogat raznolikim, precizno usklađenim okusima. Hobotnica s dimljenom paprikom je bila najmekša koju smo dosad probali i puna distinktivnih okusa. Odojak dolazi na stol u velikim komadima, koji izgledaju kao netom rastrančiran praščić.
Mi smo dobili butić s papkom. Konobar nam je razrezao, ili bolje reći, natrgao but ove lijepe mliječne svinjice, a mi smo se prvo bacili na superhrskavu, savršenu odojkovu kožu, koja za tehničku izvedbu zaslužuje čistu peticu. Samo meso bilo je meko, slatko, fino, ali ne osobito impresivnije od, recimo, Turkovićeva odojka iz Bekala.
Uz odojak smo naručili izvrsne pečene patlidžane s kremom od inćuna i odlična sourdough kruh. London je skup grad, a Sabor, rustikalna krčma s Michelinovom zvjezdicom, spada među skuplje londonske restorane. Naša četvrtina odojka za dvoje, koja nije mogla biti teža od pola kilograma, možda najviše 600 grama, košta 80 funti, dakle 90 eura! To je zaista skupo, jako skupo.
Vrlo dobru večeru s četiri čaše manzanille, dvije čaše albariña i 14 posto servisa koji se obavezno naplaćuje, platili smo 234 funte. Definitivno previše za tapas. Sabor znači okus i zaista obiluje okusima, no ne vrijedi taj novac.
Heddon Street 35, London
HRANA +4/5 VINA +3/5 SERVIS 4/5 AMBIJENT -4/5
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
