Ovih nam se dana javio jedan veliki vinski distributer, koji je upravo dobio novi cjenik jedne hrvatske vinarije. Cijene su više nego lani. S jedne strane, više cijene vina mogle su se očekivati. Lanjska je berba u većem dijelu Hrvatske bila kvalitativno veoma dobra, ali kvantitativno gotovo katastrofalna. Većina vinara govori o dvadeset do trideset posto manjim količinama nego u redovnim berbama, ali pouzdano znamo da su se u nekim vinogorjima količine prepolovile.
Budući da vinari neće imati dovoljno vina i da je mala berba drastično povećala cijenu grožđa u otkupu, čini se logičnim da cijene mladih svježih vina koja upravo izlaze na tržište, osjetno porastu. Međutim, rast cijena hrvatskih mladih vina u ovom je trenutku potpuno pogrešan potez. Zbog tri razloga.
Prvo, kao što je nedavno ustvrdio i Gianfranco Kozlović, hrvatska svježa vina dostigla su cjenovni plafon. Ona koštaju koliko i slovenska ili austrijska svježa vina, i tu nema prostora za bilo kakav značajniji rast.
Drugo, vinari zavise od ugostitelja a ugostitelji ne žele plaćati više cijene, o čemu vrlo ilustrativno svjedoči slučaj Marka Livaje, koji je demonstrativno izbacio nekoliko domaćih vinarija s karte svog restorana.
I treće, najvažnije, bojkot supermarketa pokazao je da su Hrvati postali doslovno alergični na dizanje cijena.
Stoga je bilo kakav vidljiviji rast cijena mladih vina u ovom trenutku i sadašnjim okolnostima, najgori promotivni autogol koji si vinari mogu zabiti. Za odležana i rijetka vina vrijede, naravno, druga pravila.
No i tu treba biti prilično oprezan. Dom Perignon, primjerice, već treću godinu ne diže cijene, a cijene mnogih vrhunskih bordeauxa (ne svih) u zadnjih su godinu dana pale za trideset i više posto.
Definitivno, dakle, nije vrijeme za dizanje cijena hrvatskih vina.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.