Kult plave kamenice - logotip
Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Divider Text

Evo kako su razni muljatori, muktaši i žicari reagirali na bojkot: organiziraju shopping ture po supermarketima susjednih država

Uvijek sam se pitao što je bilo s onim ljudima koji su prije dolaska svih mogućih dućana i robnih marki u Hrvatsku, te našeg dugoočekivanog ulaska u EU i naknadno u Schengen, spajali tuđe račune u onim autobusima koji voze na dnevni shopping izlet u Graz kako bi dobili veći povrat Mehrwertsteuera? U svakom takvom busu, a bilo ih je po nekoliko dnevno, našao bi se najmanje jedan takav koji bi znao austrijski zakon o porezu i sve stavke vezane za porez na dodanu vrijednost te povrat istoga, bolje i od njihova ministara financija. Od našeg da ni ne govorim…

Taj tip bi se onda cijelim putem trudio biti simpatičan svojim suputnicima, svima drugima na usluzi i dobar sa svakim pojedinim putnikom, a sve s ciljem da mu netko od njih ustupi svoje pravo na povrat tog famoznog Mehrwertsteuera.

On bi u pravilu u Grazu kupio samo čips, a ako bi dobro obradio neku naivčinu, preplašio neku srednjoškolku koja je pošla u H&M ili štojaznam nekome išao na živce do te mjere da bi mu ovaj dao i prvorođeno samo da ga se riješi, pravo na povrat poreza bi ta naša legendarna pegla iz jutarnjeg autobusa za Graz koji je polazio tamo negdje ispred Lisinskog, znala dobiti i na nečiju kuhinju iz Ikee…

Ukoliko ste se ikada zatekli u tom busu, a uvjeren sam da mnogi jesu pa znate o čemu ovdje pišem, morali ste upoznati barem jednog takvog tipa.

Što je, međutim, bilo s njima nakon što su se vremena promijenila do te mjere da H&M imamo i usred Zagreba, da više nema tog povrata poreza na granici pa čak eto ni te granice?

Rudare li, dakle, ti financijski i pravni genijalci danas Bitcoine, predaju li na privatnom učilištu za pravo i financije tako prenoseći svoje znanje i inovativne poduzetničke ideje na mlađe generacije ili, jebatga, ispred Primarka na nekom skretanju s autoceste prema Grazu samo tužno promatraju ispostavljene ali od djevojaka sasvim raspamećenih zbog velikih popusta, ogromnih robnih količina i nehumanih gužvi, u smeđim papirnatim vrećicama zaboravljene račune? Spajaju li ih onako, samo reda radi iz navike i hobija, iako su i sami svjesni da od toga nema vajde? Često na njih pomislim kada idem u Graz, ali već dugo, eto, nisam ni to učinio jer više ne idem u tom smjeru.

Znam, zapravo, točan datum od kada ne idem u Graz. To je za mene, a primijetio sam i mnoge moje sugrađane, bio 22. listopada 2018. godine. Tada je naime otvoren dućan s onim Nespresso kapsulama u zagrebačkom Arena centru i jednostavno su i oni posljednji ovisnici o Grazu, a to su bili kavoljupci, ostali bez i jednog valjanog razloga da posjećuju taj lijepi štajerski gradić. Prije tog datuma bio je to jedan od glavnih razloga uopće za odlazak tamo, a ovi neki malo poduzetniji ljudi su se čak znali organizirati i grupirati tako da jedni druge međusobno obavještavaju kad idu po svoju dozu kofeina a sve kako bi i drugi mogli naručiti da im se donese po nekoliko onih kartonskih redaka Cosi kave, Ristretto Clasica ili Tokyo Lunga.

Što je, palo mi je na pamet, bilo i s tim ljudima koji su vodili tu organizaciju kupovina kapsula za kavu nakon otvaranja Nespressa i unutar granica Lijepe naše? Ne mogu svi, barem se nadam, predavati na Effectusu…

——-

Elem, odgovor na to moje pitanje koje je lagano prerastalo čak i u neku vrstu zabrinutosti za tu gospodarsku granu, dobio sam sasvim neočekivano ovoga petka kad je diljem Hrvatske s velikim uspjehom proveden bojkot kupovine u trgovinama, trgovačkim lancima i benzinskim crpkama zbog stalnog rasta cijena.

Oni su, evo odgovora, i dalje tu među nama, dobro su i, kako se čini, spremni da ponovno stupe na scenu, postanu bitan faktor u našem potrošačkom društvu te da barem donekle vrate onu svoju staru i davno zaboravljenu slavu.

Sat na zidu nije naime otkucao ni ponoć pa da možemo podvući crtu pod ovaj povijesni petak na koji su potrošači zadali veoma težak udarac trgovcima, uvoznicima i proizvođačima, a već su se po društvenim mrežama i svim čovjeku znanim kanalima komunikacije počeli dijeliti brojevi telefona i cjenici ljudi koji za male pare nude organizirani prijevoz do većih trgovina u Sloveniji, Austriji, Bosni i Hercegovini, ali i Italiji te Mađarskoj.

Beskrajne su potrošačke mogućnosti, cijene su u tim državama mnogo niže, ponuda bogatija i poštenija, a ovi poduzetni prijevoznici sjetili su se, pa onda u ponudu za vožnju i uvrstili, svakog mogućeg Hofera, Lidla i Aldija do kojega se u jednom danu može doći i punih se vreća vratiti u preskupu domovinu.

Tko su ti ljudi koji za 10 eurića nude prijevoz do Brežica i pomoć u guranju kolica po odjelima sa suhomesnatim proizvodima? Tko se sjetio sjediti u autobusu na rivi u Trstu dok vi u ceker trpate neke od najukusnijih talijanskih tjestenina u Eatalyu ili, evo, neke hrvatske proizvode po nižim cijenama u BiH?

Pa, jasno, to su oni na početku spomenuti iz zadnjeg reda u busu koji spajaju tuđe račune. Ili, evo, ovi što su skupljali Nespresso kapsule u Grazu pa ih jednu po jednu razvozili diljem Zagreba. Nitko drugi se, uvjeren sam, toga nije mogao tako brzo sjetiti pa onda na opće zadovoljstvo domaćih potrošača i realizirati.

Vrijeme će pokazati je li ovaj štrajk bio uspješan te hoće li ova akcija zbilja utjecati na sniženje cijena, ali ono što mi je već sada pokazala – dok taj sat na zidu, je l’, još uvijek nije otkucao ni ponoć u petak – je da su ovi vrijedni poduzetnici na koje smo već lagano počeli zaboravljati, i dalje među nama. A to bi se, evo, moglo pokazati ključnim u ovoj cjelokupnoj akciji…

Pristanemo li naime na tezu da cijene definira odnos ponude i potražnje, a što najčešće kao jedino mjerilo ističu oni koji nešto preskupo prodaju, potražnja u hrvatskim trgovinama, trgovačkim lancima i benzinskim crpkama mogla bi upravo zbog njih i ovih njihovih putnih aranžmana u špeceraj nastaviti trajno padati.

To je jedini način da stvar uspije jer, jasno, nije realno očekivati da će bojkot biti svaki dan, ali ako se shopping sve češće počne obavljati izvan naših granica pa ponovno počnemo otkrivati ljepote Štajerske, to bi prateći logiku ponude i potražnje naposljetku moralo dovesti i do pobjede. Odnosno, pada cijena!

PODIJELI
Plava
Sve sto stvarno trebate znati o gastronomiji
Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.