Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Sredinom prošle godine uz dosta pozornosti lokalnih medija otvorena je Kuća halubajskega zvončara na Viškovu. Zgrada je izvrsno dizajnirana i odlična je posveta halubajskim zvončarima, zaštićenoj UNESCO-voj nematerijalnoj kulturnoj baštini. Zgrada je zamišljena i kao mjesto okupljanja lokalne zajednice Viškova i Kastavštine, mjesta na kojima je kultura zvončara najbogatija.
Međutim, nekako je ispod radara prošla i vijest da se prošlog mjeseca u kući zvončara otvorio i restoran pod nazivom Zvončar. Viškovo je najveća općina u Hrvatskoj a dosad osim Jista i raznih pečenjara i lokalnih pizzerija nije imao civilizirano mjesto gdje se gosti mogu podružiti i jesti. Nakon našeg posjeta sa zadovoljstvom smo zaključili da je otvorenjem Zvončara to prijekopotrebno mjesto napokon došlo na Viškovo. Zvončar se, dakle, nalazi u Kući halubajskega zvončara i nešto je drukčije orijentacije od restorana kakvi se inače otvaraju u ovim krajevima.
Nema stereotipa poput ćevapa, pljeskavica i raznoraznh plata, koji bi sigurno bili hit ali ne promoviraju najiskrenije jedinstveni kvarnerski kraj. Zvončar je odabrao pametniji put koji, kako se zasad čini, funkcionira vrlo dobro. Nabavili su Green Egg i na njemu pripremaju fokusirani jelovnik s nekim namirnicama koje jako dugo nismo vidjeli u riječkim i okolnim restoranima. Tu su dijelovi jelovnika posvećeni staroj težačkoj hrani poput kapuza, graha, ječma i kobasica, fažola i drugih nostalgičih jela te nešto modernija izvedba koja je također zadržala lokalni dodir, ponajprije s izvrsnim grobničkim sirom.
Uočili smo i pinse, koje nismo probalI ali ih je naručio stol do našeg i izgledale su vrlo atraktivno. Za ručak smo naručili juneće obraze s grobničkom palentom i janjeću koljenicu s krumpirom u krusti. Oba jela na prvi pogled su izgledala kao korak iznad naših očekivanja. Juneći obrazi bili su dobri, ali nipošto izvrsni zbog nešto tanjeg reza koji je umanjio sočnosti mesa, a i umak bi trebao biti nešto koncentriraniji.
Odlična grobnička palenta kompirica, koja se radi s krumpirom i kukuruznim brašnom, u potpunosti je opravdala ovo jelo i dala mu dodatni lokalni štih. Žao nam je jedino što grobničke palente nije bilo još više. Janjeća koljenica atraktivna je sama za sebe bila je apsolutno jelo koje smo probali u Zvončaru. Sočna, s jakom aromom čistog mesa, jednostavno je briljirala, a krumpir s mrkvom u krusti je također bio uspješan. Grobnički sir koji smo ostavili za desert bio je fantastičan.
Zaista je vrijeme da više riječkih i kvarnerskih restorana na jelovnike stavi grobnički sir, koji ima ogroman potencijal. Jasno, on se ne proizvodi u dovoljnim količinama, ali čini nam se da trenutno nema interesa kod riječkih ugostitelja. Granularni masni sir bio je odličan završetak ručka, uz kojeg smo još naručili supice, šnite prženog kruha na koji se posipa šećer. Ovaj zanimljivi desert bio bi još uspješniji da se uz njega poslužuje domaći džem, no i ovako je bio veoma ukusan i drugačiji.
Hrana u Zvončaru nas je ugodno iznenadila, kao i ambijent koji je logično posveta zvončarima s neodoljivim detaljima poput zvončarskih zvona koja glume viseće lampe. Pića su očekivano najslabiji segment Zvončara. Grobnički sir, dva glavna jela, supice i dva craft piva platili smo 64 eura. Niti jedno jelo na jelovniku ne prelazi granicu od 20 eura.
Dovičići 1b, Sroki
HRANA -4 PIĆE -3 SERVIS 4 AMBIJENT 4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
