Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U Hrvatskoj gastronomiji 2024. će ostati upamćena kao stagnirajuća godina bez puno uzbudljivih momenata, obilježena inflacijom i ne odveć inspirativnim kuhanjem. Naravno, s iznimkama koje potvrđuju pravilo. U 2024. godini obišli smo više restorana nego ikad, u gotovo svim hrvatskim regijama i nekoliko zemalja iz Hrvatske, pa smo odlučili sastaviti listu najneugodnijih restoranskih iskustava. Lista se ne odnosi nužno samo na hranu u restoranima, već i opći doživljaj koji uključuje servis i ambijent.
Nonno je notorni primjer svega što ne valja u hrvatskoj gastronomiji. Piratski odnos prema gostima bio je očigledn od početka početka ovog našeg iskustva, koje što prije želimo zaboraviti. U Nonnu smo naišli na prljave stolove, ambijent sobice u nečijem stanu i nejestivu hranu, koju zbog vlastite sigurnosti nismo mogli dovršiti. Uz sve to, osoblje je bilorezignirano i nezainteresirano za kritike. Također, jela u Nonnu su ekstremno skupa pa pizza stoji čak 16 eura. Ovo definitivno najgore restoransko iskustvo u 2024. godini nismo doživjeli na nekom opskurnom, teško dostupnom mjestu već u samom centru Pule na glavnom trgu.
Pirati nisu na ovoj listi zbog loše hrane. Upravo suprotno, njihove pizze svojedobno su bile najbolje u cijeloj Rijeci. Pirati su na ovoj listi zbog odnosa prema gostima. U Piratima se pizza čekala nekoliko sati, što je za jelo poput pizze nedopustivo. Nadalje, osoblje Pirata bilo je agresivno prem agostima, pa su se i na nas izderali kad smo upitali koliko ćemo morati čekati pizzu. Što se izravno kosi s pravilima ugostiteljstva. Na svu sreću pizzajol zahvaljujući kojem je pizza bila fantastična, napustio je Pirate i prešao u civilizirano mjesto nekoliko ulica dalje.
Hrana u The Bullu na Tkalčičevoj nije nejestiva, ali je zaboravljiva i kopirana iz puno uspješnijih restorana. The Bull je jednostavno ispodprosječan grill restoran niskih ambicija kakvi su okupirali najturističkiju ulicu u Zagrebu. The Bull je na listi zbog lošeg ambijenta i sumnjivog ponašanja. Tijekom našeg posjeta, na ulazu restorana poveći gospodin nastoji privući goste deranjem “lunch, lunch, ručak, ručak”, a čak se i agresivno posvađao s grupom srednjoškolaca koji su mirno prolazili ulicom i gledali svoja posla. U restoranu se čula svađa kuhara u kuhinji, a u sali je neprestano zvonio neki uređaj na koji je osoblje očito otupilo. Bip.
Al Cambio je sasvim sigurno najbolji restoran na ovoj listi. Međutim, Al Cambio je isto tako zaslužio mjesto na ovoj listi. Tijekom našeg putovanja u Bolognu, Al Cambio je iskakao na nekoliko lista kao kultno mjesto pa smo pokušali rezervirati stol kod njih. Nakon što smo zvali otprilike tridesetak puta na više brojeva i mjesta, nekoliko mailova i poruka preko društvenih mreža, nitko nam se nije javio niti odgovorio. Što nam se u nekoliko godina restoranskog iskustva nikad nije dogodilo. Zbog profesionalne znatiželje ipak smo fizički otišli u restoran kako bismo provjerili o čemu je riječ. Na ulazu nam je osoblje reklo samo da su puni i da trenutno ne mogu učiniti ništa po pitanju rezervacija. Bez isprike, bez mogućnosti rezervacije za neki drugi termin ili bilo čega što bi pravi ugostitelj napravio.
Istarske konobe znaju imati svoje nedostatke koje uspješno prikrivaju u priču o autohtonoj kuhinji. Tko god je obišao više od dvije ili tri konobe zna o čemu riječ. Radi se o uobičajenim prekršajima. Međutim, Dorjana ih je imala sve. Bezimeno maslinovo ulje, plastične boce vode na stolovima, prekuhani umaci, tjestenine i njoki, bezokusne gljive i naplaćivanje svake dodatne šnite kruha 0,7 centi. Sve to u srcu tartufarske Istre.
Stara Oštarija ove je godine bila najveća nevrijednost za novac. Tri ispodprosječna jela i dvije čaše vina iz vlastite proizvodnje platili smo 72 eura, što je ogroman novac za ono što tamo nude. Stara Oštarija naplaćuje malenu plastičnu bočicu vode 4 eura, običnu zelenu salatu skoro 10 eura, a degustacijski jelovnik čak 150 eura. Također, vlasnik Stare Oštarije svojedobno je javno priznao da koristi tartufatu u svojim jelima. U Buzetu. Ponosnom gradu tartufa.
Filodrammatica nije zlonamjeran restoran. Novi restoran u centru Rijeke ima donekle dobar ambijent i koncept. Ali smo u Filodrammatici pojeli jedno od najgorih jela s tjesteninom ove godine. Radi se o carbonari koju zbog popularnosti na društvenim mrežama zna napraviti svaki iole ambiciozan kućni kuhar. Pa ipak, u Filodrammatici smo dobili pjenastu, bezukusnu carbonaru zbog koje bi svaki Talijan doživio srčani udar. Umak za carbonaru iz sifona školski je primjer što se dogodi kad više ulažete u namještaj nego u chefa koji zna kuhati. Također, pojeli smo i najgore arancine, koji su sadržavali samo skuhanu rižu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
