Prije otprilike dvije i pol godine smo prvi put bili u Conci d’Oro nakon jako dugo vremena. Tadašnja se Conca pomalo raspadala, i gastronomski i u očima publike. Taj ručak nam je ostao u posebnom sjećanju po grozno neočišćenoj ribi, kao i mesu, a ono što smo dobili između nikako nije popravilo dojam. Pa smo Concu na duže vrijeme otpisali. Da bi se vratili ove godine kad smo čuli da se postava u kuhinji promjenila.
Ni tada se Conca nije drastično popravila. U tom kratkom periodu, Conca je bila tehnički korektan restoran ali i beskrajno dosadan, s nimalo uzbuljivim jelovnikom, detaljima ili biločime što bi izazivalo reakciju. Pa smo Concu opet otpisali. Što nam je zapravo bilo jako žao. Rijeka zaslužuje više mjesta gdje se može dobro jesti, a Conca je i dovoljno zvučno ime da u nju dolaze i gosti koji nisu iz Rijeke.
Također, Conca bi trebala biti proslava i lijepa uspomena na Andreja Barbierija, velikog hrvatskog chefa i gastronomskog ideologa, u čijem je mandatu Conca bila jednostavan ali vrlo dobar restoran s pouzdanom lokalnom i sezonskom hranom. Conci smo ipak odlučili dati još jednu šansu, kad smo saznali da je dobila novog chefa. Obično je brza rotacija u kuhinji loš znak, ali ovdje je zapravo bila nužna.
Novi chef Conce d’Oro je Filip Hudoletnjak, kuhar s iskustvom iz jedinog kvarnerskog Michelinovog restorana Nebo. Sam pogled na jelovnik već je nešto ugodniji nego u prijašnjim izadnjima. Posebno nam se zanimljiv činio jelovnik posvećen beaujolaisu, čija sezona upravo taje a nema ga često u ponudi u riječkim restoranima i barovima.
Pa smo naručili foccacine, koji su zapravo bili mala pizza punjena sirom. Foccacine su bile izvanredne kao snack uz vino koji bi rado jeli i doma. Jedino bi se mogle poboljšati boljim gljivama od šampinjona. Arancini su dramatično bolji nego igdje drugdje u Rijeci jer ih u Conci rade s pravim rižotom pretvorenim u adiktivne zalogaje. Arancini su napravljeni od crnog rižota i to vrlo dobrog, punog pravog morskog okusa. Punjeni cannelloni s boškarinovim obrazima i kremom od buće u trenutku su nas ugrijali, jedno od komfornijih jela ove jeseni u čitavoj Rijeci.
Zvijezda našeg kasnog ručka ipak je bio orzotto s janjetinom i porilukom. Ovo jelo je pokazalo da u Conci d’Oro napokon kuhaju tehnički ispravno, s dosta osjećaja za okuse i teksture, i malo kreativnije od standarda. Nadamo se da će odlični orzotto pronaći mjesto i na fisksnom jelovniku, kao i focaccine koje bi trebalo posluživati kao snack. Conca d’Oro je napokon postala restoran kakav je oduvijek trebala biti. U njoj se, sudeći prema našem ručku, pouzdano može dobiti dobra do vrlo dobra sezonska hrana iz arsenala nešto ambicioznije bistronomije.
Za centar Rijeke je izvrsno da je dobila i treći restoran u kojem se može bez straha ručati ili večerati. Vinska lista je također korektna, s finim izborom vina na čaše kao i već spomenutim beaujolaisom, dok je servis brz i efikasan. Ručak za dvoje s četiri čaše beaujolaisa platili smo 90 eura. Jedan od rijetkih računa gdje s velikom količinom hrane nismo prešli 100 eura, što je pohvalno.
Kružna ulica 12, Rijeka
HRANA 4 VINO +3 SERVIS 4 AMBIJENT +3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.