Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Hodajući Porečom ovoga vikenda, nismo vidjeli nigdje nikoga. Ni u jednom otvorenom restoranu ni kafiću nije bilo dovoljno gostiju da bi opravdali zašto rade. Stanje nije bilo bolje ni na ulicama. Što nam je zapravo omogućilo magično istraživanje grada u nirvani. Potpuno sami razgledali smo Eufrazijevu baziliku, jedan od najljepših i najvažnijih spomenika u Hrvatskoj. Prije povratka dom poželjeli smo nešto i pojesti. Budući da je jako malo porečkih restorana radilo, odlučili smo se za konobu Daniela udaljenu svega desetak minuta vožnje od centra grada, u selu Veleniki.
Daniela je bila krcata kao da je srce sezone, samo što su svi gosti bili domaći. Još jedan dokaz da dobri restorani gotovo uvijek imaju posla, čak i kad se to možda i ne bi očekivalo. Daniela je zaista dobar restoran po starinskim mjerilima istarskih konoba. U njoj nema kupovne tjestenine, nezgrapnih modernih umaka koji idu na istu tu tjesteninu, lošeg zaleđenog krumpira iz supermarketa, na stolu je maslinovo zadružno ulje Konfin, daleko bolje od velike većine ulja na stolovima istarskih konoba, a tartar biftek se radi staromodno, pred gostija sa svom pripadajućom gastronomskom ceremonijom.
Na svaku dobru stranu Daniele, međutim, može se navesti i poneka lošija, koju nije nemoguće ispraviti. Na jelovniku se nalazi daleko previše jela, pa se gost mora zapitati je li baš sve što naruči uistinu svježe. Nadalje, ćevapi i bečki nemaju što raditi u ponudi istarskih konoba, a načela sezonalnosti se poštuju tek polovično. Zvijezde u ponudi trenutno su kobasice i ombolo, a u ovo doba godine restoran bi trebao prštati aromama gljiva i pravih bijelih tartufa ako ih može nabaviti.
Uz sve te nedostatke, u Danielu bismo se rado vratili jer kuha iskreno i bez puno prečaca. Uzmimo za primjer tartar biftek. U cijeloj se Istri vjerojatno na prste jedne ruke može nabrojati ugostiteljske objekte koji rade tartar pred gostima, što je pohvalno i plemenito. Uživanje u pripremi tartara za stolom gotovo je izumrla praksa, pa ju treba iskoristiti kad god je moguće. A to čine gotovo svi Danielini gosti. U svakom trenutku u restoranu se mogu vidjeti i čuti kolica. I tartar je zaista dobar, s dobrim omjerom začina i odličnom ljutinom. Cijena mu je 30 eura, što je definitivno na skupljoj strani, ali se radi o poštenoj porciji. Dobar je i kruh koji stiže uz tartar, ali definitivno nije dobar maslac u malim pakiranjima koji se poslužuje kao na doručku u lošim hotelima.
Istarska pržolica je također dobra do vrlo dobra. Uspjeli smo dobiti i kobasice koje su trenutno u sezoni, za koje bismo voljeli da ih je bilo više, dok je ombolo bio iznenađujuće sočan. Iznenađujuće dobri su bili i fuži, kuhani precizno al dente, dok je kiseli kupus zamisirao cijeli stol. Dakle sve što smo pojeli u Danieli bilo je iznad prosjeka istarskih starinskih konoba. Uz tek male preinake, više fokusa u jelovniku i bolju nabavu mogli bi postati jako dobri. Vinska lista je očekivano lokalna, ali nudi dovoljno buteljiranih vina. Veseli ručak u Velenikima, koji je tekao glatko unatoč velikoj gužvi, platili smo 82 eura za dvoje s nekoliko čaša Pilatova vina. Posebna napomena, skoro pola računa otpalo je na tartar biftek.
Veleniki 15a, Poreč
HRANA +3 VINA -3 SERVIS +3 AMBIJENT +3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
