Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Organizatori Sparking Wine Festa Croatia koji se od danas održava u hotelu Princess u Jastrebarskom, mladi lokalni poduzetnici Ivan Kazimir Filipović i Fran Filipović, nisu sinoć mogli izabrati bolju lokaciju za uvodnu gala večeru povodom otvorenja festivala od restorana obitelji Korak na Plešivici. Prvi zaista ambiciozni hrvatski festival pjenušavih vina zaslužuje jedinstven ambijent kao što su restoran i vinarija Korak.
Pogled iz restorana, pogotovo otkad im je HEP prije nekoliko godina s najljepšeg mjesta na svijetu na kojemu se njihovi posjetitelji sada najčešće fotografiraju za svoje Instagram profile kako bi prijatelje učinili ljubomornim uklonio jednu nakaznu sivu trafostanicu, ali i mirisi koji okružuju restoran, priroda, vinogradi te lijepi drveni stolovi na travi, čine Restorana Korak idealnim za početak jedne manifestacije koja će nesumnjivo postati tradicionalna na Plešivici.
Istina da je ugođaj kod Koraka ljeti malo bolji, jer se može jesti u njihovom lijepom vrtu, dan duže traje pa se istinski može uživati u tom famoznom pogledu, ali i nama je jučer bez obzira na zimski kišan dan i rani mrak, bilo lijepo i veoma ugodno. I to, nota bene, svih šest sati koliko smo tamo proveli…
Maratonska gala večera trebala je istini za volju možda ipak malo kraće trajati, ali jednostavno – razmišljao sam o tome vozeći se kasnije prema Zagrebu – nije nikako mogla. U kuhinji su naime istovremeno radile čak tri kuharske ekipe: osim chefa Bernarda Koraka koji je nositelj crvene ali i zelene Michelinove zvjezdice koja se dodjeljuje za održivost, jela su pripremali i chefovi iz konobe Kala te LD restorana s Korčule koji je, također nositelj Michelinove zvjezdice.
Ispod šest sati je, shvatili ste i sami, skoro nemoguće da te tri vrhunske ekipe chefova iz kuhinje izbace šest sjajnih sljedova za skoro pa četrdesetak ljudi.
Uostalom, kada bi me netko i pitao želim li da je ta večera nešto kraće trajala, jedno sat vremena kraće ili dva, a što bi bilo praktično pogotovo zbog toga što se većina gostiju baš poput mene nakon toga vozila za pedesetak minuta udaljeni Zagreb, ali da za to moram odustati od samo jednog slijeda koji su sinoć pred mene iznijeli – rekao bih da nema šanse…
Nije naime moguće odustati od recimo, tartara od jarića s majonezom od šampanjca i ljutike kojega su pripremili chefovi iz Kale. Ili, štojaznam, njihova famoznog romba. Ali, još manje je izvedivo iz jednadžbe izbaciti LD-ovu Carbonaru od lignji s dimljenom pastrvom i ikrom od pastrve.
Čega da se odreknem, Korakove patke? Pa, ljudi moji, taj čovjek kuha nevjerojatno dobro, a pri tome sve okuse usklađuje s onim ranijem spomenutim genijalnim ambijentom u kojemu se ta hrana jede. Ne zna se sa stopostotnom sigurnošću ima li taj čovjek više znanja ili talenta, ali ono što zbilja zadivljuje to je njegov osjećaj da domaća jela pretvori u najbolji svjetski fine dining.
I, što sad?
Da zbog nekog malo ranijeg povratka kući ne kušam tu njegovu patku?
Pa nisam lud!
Neka traje dva dana ako treba, samo da probam sve što su ti virtuozi za nas pripremili uoči današnjeg otvorenja Sparking Wine Fest-a!
——-
Dvoje uzvanika za mojim stolom ipak nije uspjelo izdržati do kraja te su prije posljednjeg slijeda, a to je bio Korakov desert Tri karamele, koje je pripremio od kozjeg mlijeka, lješnjaka i čokolade, napustili večeru. Tješi me jedino spoznaja da nisu ni svjesni što su propustili pa si neće previše zamjerati, ali da su napravili pogrešku to svakako jesu – i to krucijalnu!
Uz dobro vino i društvo, kaže se, sve brže prođe. Pa, iako im ja, dozvoljavam tu mogućnost, možda i nisam bio neko pretjerano zabavno društvo, vinima nije moglo biti nikakvih prigovora.
Šemberov Brut bio je svakako dobrodošao aperitiv, a nakon toga je uslijedilo i šest vinskih sljedova koji su savršeno odgovarali uz posluženu nam hranu te su učinili da vrijeme brže protekne. Od Korakova Rosea i Jacquesson Cuvéea 746 Extra Brut pa preko slovenske Domaine Slapšak i Tomca, sve do rosea Larmandier-Bernier i Billecart-Salmon Demi Sec, sve je bilo u službi toga da se odlično provedemo te okusima neka vina s kojima se u svakodnevnom životu možda i ne susrećemo prečesto.
Korakov otac Velimir, da se još malo vratim na domaćine, jedan je od najuglednijih hrvatskih vinara, a ovaj restoran izgrađen je upravo na mjestu stare obiteljske vinarije. Nije dakle, nikako moglo biti moguće da po tom tekućem pitanju dođe do nekih poteškoća.
Da su dakle, ova dvojica što su prije posljednjeg slijeda posustala te napustili večeru, odlučili još malo uživati u ponuđenim vinima, dočekali bi i Korakove Tri karamele te bi sada znali kakvog je okusa – pazite molim vas ovaj kompliment – savršen desert.
Spuštajući se nakon tih šest sati provedenih u Korakovu restoranu s obronka Plešivice u smjeru prema Zagrebu, na mene je posebno umirujuće djelovala spoznaja da ću se, evo, već iduće jutro istim ovim putem vratiti.
Shvatio sam tada da mi očito ni tih šest sati ovog božanstvenog kraja nije bilo dovoljno, a osim Tomca, Šembera i Koraka – koje sam na toj maratonskoj gala večeri sve redom kušao – vjerujem da ću u sebi pronaći dovoljno inspiracije da na prvom Sparkling Wine Festu u hotelu Princess u Jastrebarskom degustiram ponudu od još nekih dvadesetak najvažnijih domaćih proizvođača pjenušavih vina koji će se tamo prezentirati.
Organizatori Sparking Wine Fest-a Croatia pogodili su, čini mi se, i s cjelokupnim festivalom, a ne samo njegovim otvorenjem. Hrvatskoj, Plešivici, ali i meni osobno, ovako nešto ni sat vremena udaljeno od Zagreba, bilo je itekako potrebno!
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
