Što znači ‘Anything but Chardonnay’, fraza koju je Andrej Plenković počeo redovno koristiti u izjavama

Javna komunikacija premijera Andreja Plenkovića vrlo je jasno strukturirana. Većinu te komunikacije čini uporno ponavljanje postignuća Plenkovićeve Vlade, jedan dio čini verbalno spariranje s oporbom i predsjednikom Milanovićem dok se  najmanji dio odnosi na konkretne odgovore na pitanja novinara i objašnjenja Vladinih politika građanima. Tu šturu repetitivnu komunikaciju premijer povremeno ukrašava novim frazama koje se također ponavljanju. 

Plenković je tako u zadnje vrijeme počeo redovito koristiti izraz Anything but Chardonnay. Plenković ovu frazu koristi kad želi slikovito oslikati koliko su oporba i predsjednik destruktivni kad napadaju svaku njegovu odluku. Neobično je da je premijer čija Vlada je dosad pokazala toliko prijezira prema hrvatskoj vinskoj industriji odabrao baš kvintesencijalnu vinsku frazu, ali izbor i nije posve netočan. Evo zašto.

Krilatica Anything but Chardonnay! (Sve samo ne chardonnay)  pojavila se kasnih 1990-tih kao reakcija na masovnu popularnost chardonnaya. Bilo je to vrijeme prije interneta i današnjeg masovnog interesa za vina, ali influencera je bilo i upravo su oni počeli koristiti chardonnay kao simbol određenog lifestyla. Modne blogerice, supruge nogometnih zvijezda i celebrityji proslavili su specifičnu vrstu chardonnaya jačeg tijela, izrazito maslačne teksture i s puno aroma vanilije koje dolaze od odležavanja u novim bačvama. Takvi su prebarikirani chardonnayi dominirali na tržištu i postali su sinonim za uživanje u vinu. Ljudi su u barovima i restoranima automatski naručivali chardonnay ne gledajući vinske karte, nesvjesni da postoji niz stilova chardonnaya, očekujući naravno uvijek isti jako barikirani chardonnay.

Takvi su chardonnayi većinom dolazili iz Kalifornije, obavezno su prolazili malolaktičku fermentaciju, transformaciju jabučne u mliječnu kiselinu koja im je davala specifičnu kremastu teksturu i odležavani su u novom drvu kako bi dobili snažne note vanilije uz niz drugih intervencija koje su omogućavale masovnu proizvodnju i namještanje poželjnog okusa.

Stvarni poznavatelji vina i sommelieri takve su chardonnaye prezirali. U tom stilu chardonnaya doziranje drva, mjera u vinifikaciji i elegancija su presudni, a 90-tih su najpopularniji bili baš neuravnoteženi, prenabrijani, masni chardonnayi za koje su milijuni kupaca mislili da su sinonim cijele kategorije vina. Anything But Chardonnay proširio se kao izraz kojim su se stvarni ljubitelji vina pokušavali odvojiti od trenda i signalizirati da postoje i druga bijela vina, sauvignon blanc, pinot grigio, rizling… 

Vino je ostalo simbol trenda i lifestylea, pogledajmo samo rosee, tek su se favoriti mijenjali. Već početkom 2000-tih prodaja chardonnaya počela je padati, ali samo zato što je novi trend postao pinot grigio. Prvi masovno popularni brend bio je Voga Pinot Grigio, talijansko vino namjerno dizajnirano kao lifestyle proizvod. Njega je naslijedio novozelandski Kim Crawford Sauvignon Blanc bio je toliko tražen da je 2003. završio na Wine Spectatorovoj listi Top 100.  

Proizvođači chardonnaya brzo su se pribrali i počeli su mijenjati stil. Teške barikirane chardonnaye zamijenila su elegantnija, vibrantnija, svježija vina, umjerenije korištenje drva (puno češće neutralnog nego novog) i odležavanje u inoksu, kako bi se naglasili terroir i karakter sorte. Kako su godine prolazile trendovi su se počeli okretati originalnosti, specifičnostima položaja, prirodnosti i ekologiji. Takvi chardonnayi ponovno su postali masovno popularni, u drugom valu kao versatilna vina idealna za pairing s hranom. Chardonnay je i danas prvi izbor celebrityja koji lansiraju svoje etikete, ali danas su to praktički uvijek najsvježije i najvoćnije ekspresije chardonnaya. Moćni, veliki chardonnayi odležani u drvu i dalje su vrlo cijenjeni.  Neki od najboljih burgundskih chardonnaya, najboljih bijelih vina na svijetu, napravljeni su upravo u tom stilu. Ali oni naravno nemaju nikakve vez s banalnim, prevaniliziranim chardonnayima kakvi su bili popularni 90-tih. 

S pojavom društvenih mreža nove su tendencije znatno ojačale, demokratizacija vinske kulture, potraga za različitim, jedinstvenim vinima, interes za porijeklo i detalje proizvodnje vina postali su norma za masovnu vinsku publiku. Danas večinu prodaje chardonnaya čine upravo svježa, karakterna, manje vanilizirana vina pa se ovo desetljeće smatra definitivnim krajem Anything but Chardonnay ere koju je osim groznih chardonnaya obilježavala i podjela publike na one koji znaju i ne znaju. I danas naravno ima ljudi koji o vinu znaju više i manje, ali u današnjoj znatiželjnoj, globaliziranoj, inovativnoj i otvorenoj vinskoj kulturi to nije bitno. Bitno je da su se dva svijeta spojila, da se znanje razmjenjuje i da ljudi sve slobodnije istražuju i uživaju u vinima. Što ne treba tako skoro očekivati od naših političara. 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.