Lani početkom studenog došli smo ručati u La Riseriu, restoran kojeg država pokušava deložirati iz prostora gdje je pio i govorio Tin Ujević. Na jelovniku smo vidjeli i neko jelo s jastogom što nas je malo zbunilo jer La Riseria nema uvjete da drži žive jastoge i hlapove, pa smo konobara pitali je li jastog zamrznut. Konobar je spremno odgovorio: “Kod nas vam je sve smrznuto. Mi dobivamo isključivo smrznutu ribu i rakove.”
Ostali smo zaprepašteni. U redu, tuna za sushi mora se zamrzavati iz higijenskih razloga. Velike kozice na tržište gotovo uvijek dolaze smrznute. Ali, restoran koji kraj obilja žive ribe i rakova iz uzgoja ili ulova odluči pripremati isključivo smrznutu ribu i rakove zapravo i nije pravi restoran, a osobito ne pravi talijanski restoran kao što se La Riseria lažno predstavljala. Takav je lokal zapravo antirestoran. Prije više od dvije godine upoznali smo vlasnika La Riserie.
Ostavio nam je dojam dobronamjernog poduzetnika koji je zalutao u ugostiteljstvo. Pa je zato mislio da može voditi talijanski restoran u strogom centru Zagreba, koji drži isključivo smrznutu ribu. Nadalje, premda je La Riseria znala točiti veoma zanimljiva vina poput Bellaviste ili Tommasijeva Amaronea, barem do studenog 2023. nije imala otisnutu vinsku kartu niti su se imena i cijene vina ispisivali na crnoj ploči, što je automatski crveni karton. Treće, La Riseria je često znala kasniti s otvaranjem pola sata ili dulje, što je također crveni karton.
La Riseria je vrlo brzo postala simbol antigastronomskog restorana i prilično zapuštenog ugostiteljstva. A to se dogodilo uglavnom zbog njihova dubokog nerazumijevanja restoranskog posla. Tako da deložacija nije nepravedno rješenje, nego prekid dulje agonije na uglu Masarykove i Gundulićeve.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.