Prosječni rok trajanja ugostiteljskih lokala u dvije zloglasne zagrebačke turističke ulice, Tkalčićevoj i Radićevoj, ne prelazi 12 mjeseci a često je i bitno kraći. Mnogi lokali koji se otvore u proljeće neće dočekati zimu, što je apsolutno u redu jer je uglavnom riječ o težim ispadima ugostiteljskog amaterizma, u vlasništvu ljudi koji ne znaju ništa o ugostiteljstvu nego dolaze iz nekih drugih, katkad dosta mračnih poslovnih miljea.
No, za Špek Bar u Radićevo ulici preko puta Krvavog mosta bili smo gotovo uvjereni da će trajati godinama. Hrvati vole masno, a zagrebački hipsteri vole prenaglašavanje masnog jer misle, tko zna zašto, da je to cool i autentično. Ime Špek Bar savršeno se uklapalo u takvu ideološku konstrukciju. No, Radićeva živi od turista koji nisu zainteresirani za hrvatske gastronomsko-vrijednosne fiksacije. A turisti očito nisu htjeli tolerirati nemaštovite daskice u Špek Baru kao ni ćudljivo radno vrijeme.
Nikad tijekom dana niste mogli biti sigurni hoće li se Špek Bar otvoriti. Špek Bar bio je još jedan od bezbroj tužnih primjera zagrebačkog ugostiteljskog neznanja. Naslijedio ga je “vinski” bar Chep, koji ne izgleda nimalo bolje. Sirota Radićeva, siroti turisti.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.