
U New Yorku smo se najčešće hranili street foodom. Njujorški street food je autentičan i prehranjuje veliki broj lokalaca, ali i turista, bilo da je riječ o cartovima koji se nalaze na strateškim lokacijama, food truckovima koji se parkiraju pored pločnika, bodega/delija koji su neslužbena okupljališta stanovnika kvartova u kojima rade ili pizzerija koje isporučuju ogromne količine pizza cutova.
Gotovo sve što smo probali bilo je izvrsno, uz tek poneke iznimke. Također, hrana na street food lokacijama je dosta pristupačna, sa cijenama koje se kreću oko desetak dolara, i nutritivno bogata. Jedan burrito iz delija nam je napunilo tank za pola dana hodanja po Manhattanu i Brooklynu. Evo što smo sve probali, koliko je koštalo i što bismo voljeli vidjeti na hrvatskoj street food sceni.

Bodega ili deli (termini koji se koriste naizmjenično) su kvartovski dućani u kojima se može obaviti kupovina kućanskih potrepština, ali i pojesti bogati obrok koji se priprema kad ga gost naruči. Bodege su esencijalni dio njujorške kulture, ne samo u gastronomskom kontekstu.



Mnoge bodege su neslužbena okupljališta lokalaca koji su sklopili bliske veze s osobljem. To se dogodilo čak i nama. Nakon što smo nekoliko puta naručili ista jela iz naše kvartovske bodege u Brooklynu, više nismo morali ni naručivati, čim bi nas vidjeli znali su što jedemo. U New Yorku vjerojatno ne postoji najbolja bodega/deli. Najbolji je onaj koji vam je najbliži.

Ponuda jela je stvarno ogromna. Postoji jelovnik za doručak sa svim mogućim vrstama peciva poput hero (duguljasto pecivo nalik baguetteu), roll (velika kajzerica), wrap (tortilja) i nezaobilaznih bagelsa, jela za ručak kao što su chicken over rice, losos i sve moguće vrste mesa. U bodegu smo najčešće išli za vrijeme doručka i naručivali chopped cheese, New York klasik sa mljevenim mesom, američkim sirom, omletom i povrćem te eggs on a roll sa okruglom kobasicom od puretine, ili šunku s jajima i krumpirima. Bodege su nam bile apsolutno najdraži NY street food koji je veoma pristupačan, bogati doručak za dvoje bi plaćali manje od 20 dolara i koncept koji će nam najviše faliti.

Dollar slice pizza je malo obmanjujući naziv za pizza cutove u New Yorku. Nigdje nismo našli slice koji košta jedan dolar, od bogatih do siromašnih četvrti. Pizza cutove smo jeli gotovo svaki dan i plaćali smo otprilike četiri do pet dolara za slice. Koncept je fantastičan i žao nam je da ga nema više kod nas. Koliko god je velika gužva pred lokalom, red ide brzo pa se obrok može dobiti za desetak minuta. NY dolar slice pizza naravno nije najbolja pizza na svijetu, ali nešto je privlačno u njenoj jednostavnosti.





Razlike su ogromne. L’Industrie je najbolja pizza koju smo probali. Riječ je o ozbiljnom projektu, s vrhunskim tijestom i odličnim namirnicama. L’Industrie je takvim pristupom došao do prvog mjesta na ljestvici 50 Top Pizza Slice US prošle godine, ali i 74. mjesta na prestižnoj svjetskoj listi 50 Top Pizza. Naš favorit je bio Bleecker Street Pizza koji isporučuje vrlo dobre starinske nostalgične pizze po kojima je New York poznat. Pprobali smo i vjerojatno najpoznatiji pizza slice kod Joe’s Pizze u Greenwich Villageu i ostali razočarani. Cijeli projekt Joe’s Pizze se pretvorio u običnu turističku atrakciju.
Chinatown
Chinatown nažalost, nismo stigli proučiti koliko smo željeli ali u Chinatownu smo otkrili najbolju vrijednost za novac za cijeloga našeg putovanja po Americi. U malom kiosku jedna kineska obitelj prodaje porciju od 15 dumplinga za samo 5 dolara. Odličan snack koji je bio i jako ukusan.


Bagelsi su još jedni njuroški klasik koji se mora probati. Probali nekoliko specijaliziranih lokala. U Upper East Sideu smo probali New Absolute Bagles sa everything posipom i namazom od sira i lososa koji je bio dobar, ali ne više od toga. U Liberty bagles smo probali bagelse za doručak s jajima i kobasicom. Od njih smo iskreno više očekivali. Sastojci su bili tek korektni, dok je pecivo bilo previše kruhasto i teško je bilo pojesti cijelu porciju. Zato smo više vremena provodili u bodegama i delijima.


Među svim izborima food truckova najviše smo jeli meksičku hranu. Vrijedi spomenuti samo jedan, Birria-Landiu koji je toliko dobar da je završio na New York Timesovom listi najboljih restorana u gradu. Tacosi su možda i najbolji koje smo probali u životu, sa sočnim umakom, izvrsnim mesom, svježinom limete i dobrim ukiseljenim lukom. Jedan taco košta četiri i pol dolara, što nije malo s obzirom na količinu, ali apsolutno ih vrijedi probati.
NYC food carts
Food cartovi su manji nego food truckovi. Na njima se najčešće prodaje bliskoistočna hrana, ali i neki klasici poput hot dogova. U blizini Bryant Parka naručili smo chicken over rice, koji se sastoji od piletine, riže, umaka i veoma dobrih začina. Ogromna porcija bila je dosta za dvoje gladnih ljudi i koštala je oko 18 dolara. Na food cartu smo se i žestoko razočarali. U blizini Madison Square Gardena smo naručili dva hot doga koji su bili toliko užasni da smo ih bacili u prvu kantu za smeće. Pecivo je bilo prastaro, hrenovka grozna, a cijelo iskustvo smo platili ogromnih 10 dolara.
Katz’s Deli

Katz’s Delicatessen je takva legenda da je zaslužio zaseban spomen. Riječ je o ogromnom restoranu u kojem se pripremaju kultni reuben sendviči među kojima je najpoznatiji pastrami on rye. Redovi znaju biti dosta veliki, ali i idu solidnom brzinom. Mi smo za kišnog dana u doba ručka sendvič dobili već za desetak minuta. Cijeli proces se može gledati uživo, što je poseban gušt jer je osoblje vrlo vješto u rezanju mesa, a i može se dobiti komadić za probu prije nego vam naprave sendvič. Cijelo jelo nas se dosta dojmilo, ali nije bez mana. Meso je odlično i ukusno, ali raženi kruh ima okus običnog kruha iz hrvatskih kvartovskih dućana. Ni Katz’s nije jeftin, jedan sendvič, dovoljan za dvoje ne baš gladnih ljudi, košta tridesetak dolara sa svim porezima i napojnicama.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.