Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prošli tjedan ponovno sam u Zagrebu ugostila dugogodišnje poslovne partnere iz Njemačke. Tek kroz proces odabira restorana postajem svjesna koliko naša suradnja traje: gotovo dvadeset godina. Naizgled jednostavan zadatak pronalaska restorana pretvorio se u svojevrsni izazov budući da ih svake godine pokušavam odvesti na novo mjesto.
Izbor se s vremenom prirodno sužava. Istovremeno, imam dojam da nema baš novih mjesta, odnosno da novi restoran često dolazi kao zamjena za stari koji se na toj lokaciji netom zatvorio. Rijetko je to novi koncept. Ipak sam se dosjetila da u Taču, začudo, još nismo bili.
U srijedu je kiša uporno padala. Srećom, u Tač smo stigli dovoljno rano da pronađemo mjesto na parkiralištu restorana. Kako se restoran punio, tako se punio i parking, do te mjere da je pri odlasku bilo potrebno pomaknuti barem dva automobila kako bismo mogli izaći.
Unatoč ranijem terminu, Tač je već bio solidno popunjen. Tijekom večeri, pojedini su se stolovi izmijenili dva puta. U kišnom ambijentu, staklena terasa bila je posebno šarmantna i ugodno ugrijana. Imali smo osjećaj boravka na otvorenom.
Večer smo započeli čašom pjenušca Terra Falconis i bez žurbe krenuli u odabir jela. U Taču nema klasičnog jelovnika ili nam barem nije ponuđen. Odabir se temelji na komunikaciji s osobljem. Konobar nam je strpljivo predstavio dnevnu ponudu, uključujući mesna jela, odležane steakove i ribu. Moram priznati da smo bili jako zadovoljni uslugom kroz čitavu večer. Konobar je svoj posao odradio profesionalno i nenametljivo.
Budući da je društvo za stolom bilo pretežno muško i veoma gladno, odabir je prirodno otišao u smjeru mesa. Za predjelo je stigla kombinacija nekoliko jela: juneći carpaccio, gusja pašteta, gusja jetra s roštilja te škripavac. Očito smo bili zadovoljni jer su jela doslovno nestajala bez puno komentara.
Glavno jelo bili su dry age rib eye steak, janjeća pljeskavica i prilozi. Steak je bio precizno pripremljen, mekan i sočan. Janjeća pljeskavica je, s druge strane, malo podijelila dojmove. Okus i miris bili su izraženiji nego što smo očekivali. Domaći čips od krumpira izazavao je prilično oduševljenje među gostima.
Budući da je odabir hrane bio prepušten muškom dijelu stola, odabir vina bio je moj zadatak. Odlučila sam se za Crni pinot Marjana Simčiča, lagan i elegantan. Ujutro nas je ipak čekao rani početak intenzivnog radnog dana. Desert smo preskočili jer je već bilo kasno.
Ukupan račun za troje iznosio je 457 eura, što mi je na prvi pogled djelovalo visoko. No, moramo uzeti u obzir da je kilogram steaka koštao 150 eura, dok su dvije boce vina dosegle ukupno 130 eura. Ostatak računa postaje razumljiviji, iako me iznenadila naplata košarice kruha pet eura. Na kraju večeri, iz restorana smo izašli siti i zadovoljni. A meni ostaje zadatak da do sljedeće godine za svoje goste ponovno pronađem neko novo mjesto.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
