Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Majka mi se prije četiri godine udala po drugi put. Zbog bolesti njezina partnera nismo mogli dočekati slobodan termin u zagrebačkom matičnom uredu, pa smo posegnuli za susjednim lokacijama i izbor je pao na Jastrebarsko. Za restoran za slavlje odabrali smo Korak. Za svatove od ukupno šest ljudi, idealno.
Od tada se u Korak rado vraćamo, barem dva do tri puta godišnje. Prepustimo se njihovom jelovniku i izboru vina. Tako je bilo i danas. Odlučili smo se za ranu večeru jer ne volimo jesti prekasno, a Korak preko tjedna ne radi za ručak. Stigli smo na Plešivicu u 17 sati. Vjetrovit i kišan dan nije pokvario naše iskustvo. Korak nas je dočekao spremno i srdačno.
Sljedove smo započeli njihovim klasičnim uvodom, iz kojeg bismo izdvojili sir i domaći maslac u pčelinjem vosku, kruh od kiselog tijesta te čips od ostataka kruha. Uvodno jelo nikada ne mijenjaju.
Nastavili smo s losos-pastrvom u umaku od badema, slanog fermentiranog limuna i crvene naranče. Pastrva nije imala jak okus pa su se agrumi lijepo uklopili. Uslijedila je miks-salata s vongolama i kavijarom. Potom dimljene šparoge sa špekericom (njihova verzija choriza) i umakom od jaja koji nas je podsjetio na hollandaise, ali ukusniji.
Jelo koje nas se najviše dojmilo bili su crni ravioli punjeni mesom zeca, s crnilom od ostataka povrća koje zapeku, te s podlogom od base. Taj sirno-jogurtasti okus fenomenalno je upotpunio jelo. Bilo nam je žao što su poslužena samo tri komada raviola.
Nismo se odlučili za wine pairing, već smo jela popratili njihovim sauvignonom. Od dvije vrste koje smo probali, moramo priznati da nas se Sauvignon Kamenice ipak više svidio od Klemenke. Punijeg i manje cvjetnog okusa, bolje je pratio naše sljedove.
Patka, poslužena kao glavno jelo, bila je mekana i ukusna; glazirana medom i cvijetom soli, u pratnji radiča. U patki smo uživali puno više nego u golubu iz jesenskog menija. Možda je to moj osobni problem ali golub mi nikako nije odgovarao.
Budući da nismo ljubitelji deserta, ljubazno smo zamolili domaćine da nam ponude alternativu, na što su nam rekli: “Sjećamo se vašeg posljednjeg posjeta i zato smo vam pripremili sireve umjesto deserta.“ Kušali smo tri vrste lokalnog sira – dva kozja i jedan kravlji – jednostavno servirana, bez dekoracija i umaka, što je bilo sasvim dovoljno. Večeru smo završili uz čašu Korakovog crnog pinota Stari trsi.
Dojam restorana stvar je osobnog doživljaja, ponekad pod utjecajem nostalgije, trenutka i sentimenta. Koliko je kod Koraka to bila emocija, a koliko objektivnost, ne znam.
Ali znam da me toga dana, s tim pogledom na Pleševicu i čašom vina u ruci, nije smetalo – ama baš ništa!
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
